SPOS logo
  • Bulgarian
  • Croatian
  • English
  • French
  • German
  • Hungarian
  • Macedonian
  • Romanian
  • Russian
  • Serbian
  • Slovenian
  • Spanish

SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

SPOS Ul. Dr Agostina Neta 30 A, 11070 Novi Beograd [email protected] 011/61-28-071 060/444-0-121 060/444-0-124 060/444-0-287

PISMO PČELARIMA ZA JUL

Dipl. ing. Živoslav Stojanović

Ul. Milana Martinovića Metalca br. 4
24413 Palić
(024) 753-771, (063) 510-598 
[email protected]

Jul, centralni letnji mesec, jedan je od najznačajnijih meseci u čitavoj pčelarskoj godini. Karakterišu ga visoke temperature (aps. maksimum 4. jula 2000: 40,5 °C) i poslednje značajnije paše u godini. U prvom redu, to je suncokretova paša u Vojvodini, a u centralnom i južnom delu republike livadska paša i eventualno, po nekad, paša medljike – šumskog meda. Ipak, po ukupnom pašnom kapacitetu, suncokret je u našoj zemlji sigurno druga paša, a nekih godina i paša broj jedan (kada omane bagrem). To je i vreme najdekorativnijeg vojvođanskog pejzaža kada iz mora zelenila raznih ratarskih kultura izranjaju velike i male table zlatno žutih latica suncokreta. Stoga će, nadam se s pravom, u ovom tekstu biti uglavnom najviše reči o suncokretovoj paši.
Koje su glavne karakteristike suncokretove paše za ovu godinu? U prvom redu, to je zabrinjavajući pad setvenih površina. Ranije je u Vojvodini suncokret sejan i na preko 200 000 hektara. Međutim, poslednjih godina ta se cifra počela smanjivati za po nekoliko desetina hiljada hektara godišnje, a ove godine je zasejano jedva negde oko 125 000 hektara. Najbolja ilustracija ove tvrdnje je da je prosek setvenih površina za period 2001/2005. godina bio 179 888 hektara. Zašto je to baš tako, pitaće se većina pčelara? Razloga ima više, ali jedan od glavnih je povećanje površina pod kukuruzom i uljanom repicom zbog proizvodnje eko goriva. Za pčelare je uteha da su mnogi ove godine dobro iskoristili pašu uljane repice vrcajući i po 25–30 kg po košnici. Drugi razlog, ništa manje značajan, je da naša država do ove godine nije dodeljivala nikakve subvencije za setvu suncokreta dok je to uobičajena praksa u većini zemalja gde se ova kultura gaji (u Francuskoj, Španiji, Italiji i Grčkoj podsticaj je 250–300 evra po hektaru, u Hrvatskoj 284 evra, u BiH 204 evra, u Mađarskoj 160 evra, a u Srbiji 0 evra). Dakle, prvi oprez pčelarima je brižljiv odabir mesta zbog realne opasnosti prenaseljavanja, odnosno prebukiranja određenog rejona. Posebno je korisno da se, blagovremeno, u saradnji sa društvom pčelara iz opštine na koju se pčelari doseljavaju izvrši racionalno raspoređivanje pčelinjaka (najviše 2–3 košnice po hektaru suncokreta). 
Prema podacima Instituta za ratarstvo u Novom Sadu, ove godine su tržištu ponuđeni sledeći novosadski hibridi:
a) Na parcelama gde ima volovoda (Orobanche cumana): Bačvanin, Perun i noviji hibridi Šumadinac i Baća,
b) Na parcelama gde nema volovoda: NS-H-111, Velja, Krajišnik, NS-H-45, noviji hibridi Sremac, Somborac i Pobednik i najnoviji hibrid Kazanova. 
Poslednjih godina sve su prisutniji i strani, uvozni hibridi. Prvi su se pojavili francuski hibridi Favorit i Diabolo, a ove godine ima ih i iz drugih zemalja. Oko odabira hibrida moramo povesti posebno računa kao i oko odabira parcele. S druge strane, vrlo često se spominje realna opasnost za naše pčele zbog tretmana semena suncokreta insekticidom GauchoR čija je upotreba u Francuskoj zabranjena, ali u ostalim zemljama Evrope, kao i u našoj zemlji, na žalost nije. Da li je isti primenjivan kod nas ili nije? Prema podacima koje sam dobio od naših i u svetu poznatih i priznatih selekcionara suncokreta iz Instituta za ratarstvo u Novom Sadu, ovaj Institut do ove, 2007. godine, nikada nije svoje seme suncokreta tretirao ovim opakim insekticidom. Na žalost, po prvi put u ovoj godini, jedna manja količina semena je po specijalnom zahtevu jedne zadruge iz Bele Crkve kod Vršca, tretirana ovim zloglasnim preparatom. Od prošle godine mi je poznat podatak da je jedna druga firma iz Novog Sada svoje seme suncokreta (ali i kukuruza) tretirala takođe preparatom GauchoR. Iz ovih razloga svima preporučujem da najpre saznaju ime hibrida, ime proizvođača semena i da li je i čime tretiran. Takođe poseban oprez svima koji svoje pčelinjake dovoze u atar Bele Crkve. 

Kako odabrati hibrid?


Velika dilema kod većine pčelara je koji hibrid odabrati (ako ove godine uopšte imamo mogućnost izbora)? Biću slobodan i navešću svoja skoro dvadesetogodišnja iskustva, a i iskustva svojih kolega. Od gore navedenih hibrida moja najbolja iskustva su sa sledećim hibridima suncokreta: 
a) NS-H-45,
b) NS-H-111,
v) Diabolo (francuski)
Osrednji su:
g) Bačvanin,
d) Velja,
đ) Krajišnik,
e) Favorit (francuski)
Od ostalih hibrida koji su u opticaju ove godine najviše očekujem od novog, domaćeg hibrida Baća, jer je njegova nektarnost u 2005. godini od svih ispitanih genotipova, pokazala najveće lučenje nektara. S druge strane, moje lično iskustvo sa domaćim Perunom je krajnje negativno, jer 2005. godine nalazeći se između table sa francuskim Diabolom i domaćim Perunom, uočio sam da je retko koja pčela odletala prema Perunu, nego su gotovo sve odabrale ovaj francuski hibrid. Opet, kada su u pitanju strani hibridi, treba voditi računa o zaraženosti parcele volovodom, jer isti na njega nisu otporni (logično, jer tamo gde su selekcionisani ne postoji problem volovoda). Ovde još smatram značajnim da napomenem da vreme naših popularnih hibrida NS-H-45 i NS-H-111 polako ističe ili je već isteklo i da saglasno važećoj zakonskoj regulativi (jedan hibrid se može koristiti maksimalno 15 godina) narednih godina ih neće biti ili će ih biti zanemarljivo malo. Nove pčelarske nade su njihove sestre hibridi pod šifrovanim nazivima HA-74A i HA-74B, odnosno HA-98A i HA-98B. U budućoj komercijalnoj upotrebi verovatno će dobiti neka milozvučnija imena, ali po podacima o ispitanoj nektarnosti tokom 2002. i 2003. godine. bili su ubedljivo najizdašniji.

Kako odabrati parcelu?


Još pre desetak godina uočio sam jednu interesantnu pojavu o uticaju količine atmosferskog taloga i vrste tla sa geomorfološkog, odnosno hidrogeološkog aspekta na lučenje nektara kod suncokreta. Osnovni zaključak je bio da u vremenu sa suficitom atmosferskog taloga (prosečna količina taloga za jul je oko 60 mm na većem delu Vojvodine gde se seje suncokret) treba birati reon Severne Bačke, Titelskog brega i tzv. greda u Banatu, odnosno tamo gde je nadmorska visina nešto višlja i gde je tlo od makroporoznog lesa koje mnogo lakše i brže propušta vodu. Ujedno, to su i tereni sa većom dubinom podzemne vode. Suprotno, tj. kada je deficit atmosferskih padavina, bolje je birati parcele lesnih terasa Južne Bačke i većeg dela Banata, pre svega zbog nešto manje vodopropusnosti terena i plićeg nivoa podzemne vode. Nekoliko godina kasnije otišao sam korak dalje i pokušao da saznam koja je to optimalna vlažnost tla koja omogućuje maksimalno lučenje nektara. U tome su mi najviši pomogli podaci o vodnim konstantama:
1. Poljski vodni kapacitet (PVK) – 26%, koji predstavlja najveću količinu vode koju zemljište može da sadrži posle proceđivanja gravitacione vode.
2. Lentokapilarna vlažnost (LKV) – 17%, koja predstavlja granicu između lako pristupačne i teže pristupačne vode za biljke.
3. Vlažnost venjenja (VV) – 13%, predstavlja sadržaj vode u zemljištu pri kojoj biljke venu.
Iz navedenih podataka je jasno da moramo pronaći parcelu gde je vlažnost tla negde između lentokapilarne vlažnosti tla (LKV) i poljskog vodnog kapaciteta (PVK), najbolje u rasponu od 20–24%. Od sušne 2000. godine, uvek nastojim da pre seobe na suncokretovu pašu, najpre pronađem odgovarajući hibrid i da potom ispitam vlažnost tla do dubine 60–100 cm. Evo kakvi su bili ti rezultati za nekoliko lokacija u sušnoj 2000. i dobro navlaženoj 2005. godini (sl. 1–4) i podaci o kretanju vlažnosti tla u toku čitavog vegetacionog perioda za 2000. i 2001. godinu prema podacima Instituta za ratarstvo u Novom Sadu.

Sl. 1: Bačka Topola, 2000.

Sl. 2: Stari Žednik, 2000.

Sl. 3: Gabrić, 2000.

Sl. 4: Krivaja, 2005.

Sl. 5: Dinamika vlage u zemljištu kod hibrida suncokreta 


Sigurno nije teško zaključiti koja lokacija, odnosno koja je godina bila najbolja. U sušnoj 2000. godini odabrao sam lokaciju Gabrića i imao ukupan unos od 22 kg na vagi, a 2005. godine, kada sam bio na Krivaji u uslovima idealne vlažnosti tla i dobrih hibrida Diabola i NS-H-111, ukupan unos je bio 68 kg (2 vrcanja).
Određivanje relativne vlažnosti tla smatram jednim od najbitnijih faktora u izboru parcele za suncokretovu pašu, te ga obavezno preporučujem svim našim pčelarima. Postupak ispitivanja je veoma jednostavan i može ga izvršiti svaki pčelar. U ove svrhe, posedujem jednu malu ručnu sondu dužine 1 m kojom vršim sondiranje i uzimanje uzoraka sa svakih 10 cm dubine. Međutim, za uzorkovanje tla nije baš nužno imati ručnu sondu i uzorke sa svakih 10 cm dubine. Dovoljno i sasvim je pouzdano, na primer, iskopati ašovom jednu jamu dubine 30 cm i sa dna jame uzeti uzorak tla za ispitivanje vlažnosti i isti staviti u najlon vrećicu i hermetički je zatvoriti (ista plastična vrećica koju koristimo za zamrzivače odnosno za pakovanje šećerno-mednih pogača). Količina (masa) uzorka je u direktnoj zavisnosti od preciznosti vage na kojoj ćemo izmeriti prirodno vlažan, odnosno osušen uzorak. Ako možemo obezbediti vagu preciznosti na 0,01 g, onda je dovoljno oko 50 g prirodno vlažnog uzorka, a ako imamo bar kuhinjsku vagu koju koriste naše domaćice preciznosti na 20 g, onda je potrebno uzeti uzorak mase 0,5–1 kg. Dalji postupak je sledeći:
1) izmeriti prirodno vlažan uzorak i tu masu označimo sa Gnj,
2) osušiti uzorak na temperaturi manjoj od 50 °C, najbolje u laboratorijskoj sušnici, a ako to ne možemo obezbediti, onda na promajnom i senovitom mestu (uzorak prethodno usitniti radi lakšeg i bržeg sušenja) i nakon završenog sušenja do konstantne mase istu ćemo označiti sa Gs,
3) još nam predstoji jednostavno sračunavanje vlažnosti po sledećoj formuli: 


Poštujući granične vrednosti vodnih konstanti i upoređujući iste sa rezultatom sračunate vrednosti vlažnosti tla donosimo zaključak o izboru parcele prema sledećem kriterijumu:
– ako je vlažnost tla do 13% uslovi su jako nepovoljni i bolje je ne seliti na takvu parcelu, 
– ako je vlažnost tla u rasponu od 13–17% možemo se odseliti na takvu parcelu ako nismo pronašli bolju, ali ne očekujmo značajne prinose, 
– ako je vlažnost tla u rasponu od 17–20% možemo očekivati osrednje prinose ili nešto bolje, pogotovu ako se u narednih desetak dana prognozira nešto padavina, 
– ako je vlažnost tla u rasponu od 20–24%, odabrali smo pravu parcelu i možemo očekivati značajnije dnevne unose, 
– ako je vlažnost tla u rasponu od 24–26% možemo očekivate osrednje dnevne unose, a značajnije ako ne bude padavina u narednih desetak dana ili smanjene ako bude još padavina u narednih desetak dana, 
– ako je vlažnost tla veća od 26% uslovi su nepovoljni, mogu se očekivati zabarene površine i na takve parcele ne treba ići. 

Ostali faktori


U vreme suncokretove paše, ukoliko nismo u blizini rečnih tokova ili kanala, obavezno moramo obezbediti našim pčelama i kvalitetno pojilo. Sveži suncokretov nektar, bez obzira koliko sadrži u sebi vlage, nije dovoljan da obezbedi dovoljne količine vode za život pčelinje zajednice. Godinama primećujem da mnoge kolege o tome ne vode dovoljno računa i da su im pojila uglavnom potpuno suva, a onda se pčele sa takvih pčelinjaka orijentišu i pronalaze vodu kod onih pčelinjaka koji su snabdeveni pojilom. Posledice ovakve neprijatne situacije su da jedan pčelar donosi višestruko veće količine vode i za svoje i za okolne pčelinjake i postoji realna opasnost prenosa pčelinjih bolesti. 
U vreme suncokretove paše se završava žetva pšenice. Nekada smo bili presrećni kada strnjike pobele od belog bosiljka i naše pčele još jednom, u vreme ili posle suncokreta, napune medišta dragocenim tovarom. Na žalost, takvih godina gotovo da više i nema, jer se strnjike odmah zaoravaju. To jeste problem, ali ne i najveći. Mnogo je gora situacija kada se strnjišta pale čime se uništava i biljni i životinjski svet (ova aktivnost je Zakonom zabranjena, ali ne znam da li je iko ikada zbog toga kažnjen) i naši pčelinjaci lako mogu biti pretvoreni u prah i pepeo. Treba nastojati da pčelinjak postavimo van strništa, a po mogućnosti i da nam pčele ne preleću strništa na putu do suncokreta, jer u slučaju paljenja strništa mnoge izletnice budu zahvaćene plamenom.
Pored evidentnih problema, vremenske prilike koje su prethodile cvetanju suncokreta i samom početku cvetanja su veoma povoljne. Očekujem dobre prinose ove godine na većem delu čitave Vojvodine. Zato iskoristimo priliku i omogućimo našim pčelama još jedno obilje nektara i polena. 
Srećno i berićetno na suncokretovoj i livadskoj paši!

Tekst je napisan jula 2007. godine.

Preuzmite ceo tekst

Nazad