SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

Izašao je iz štampe decembarski broj časopisa "Hrvatska pčela", čiji sadržaj možete ovde pogledati.

 

TEHNOLOGIJA PČELARENJA

Radovi na pčelinjaku u mjesecu prosincu

Stjepan Vuković
Prosinac je posljednji zimski mjesec kada u košnici nema legla. Tijekom ovog mjeseca vrijeme je jako hladno, s dosta snijega, i pčele duži vremenski period ne izlaze iz košnica. Potrošnja meda u ovom mjesecu kreće se kao i u prethodnom – oko 1 kilogram po pčelinjoj zajednici. U ovom mjesecu možemo završiti radove koje do sada nismo obavili, prije svega – zimsko tretiranje pčela protiv varooze (Perizin ili oksalna kiselina); preseljenje pčela na nova postolja, ukoliko nisu iz košnica izlazile 20 i više dana; obilazak pčelinjaka s ciljem utvrđivanja stanja na njemu i oko njega zbog mogućeg uznemiravanja pčela od strane životinja, glodavaca, vjetra i drugih nepogoda; završetak topljenja voska itd.

 

Veroljub Umeljić
Američki pčelar Clayton Leon Farrar (1904-1970) počeo je prvi pčelariti košnicom širokoniskih okvira. U biti, on nije konstruirao novu košnicu, nego je tadašnje polunastavke DB košnice počeo koristiti i za plodište i za medište, tj. cijela košnica se sastojala samo od DB polunastavaka. Kasnije, koristeći Fararovu tehniku pčelarenja, pojedini pčelari su mijenjali dimenzije okvira, uglavnom povećavajući visinu, tako da danas nema točno određenih dimenzija okvira koje bi se smatrale standardnim. Većina pčelara, koji koriste ovaj tip košnice, jedino su prihvatili dužinu okvira koja odgovara dužini DB okvira. Samim tim, i unutrašnje dimenzije tijela iste su kao kod DB i iznose 456 mm x 456 mm za košnicu sa 12 okvira.
 

Vedran Lesjak
Mnogi će reći da se sve stalno ponavlja, da nema ništa novo, no kad je u pitanju najopasniji nametnik naše pčele – varoa, onda opreza i ponavljanja nikada dosta. Zima je vrijeme kad joj možemo zadati konačni udarac, iako on nažalost nikada neće biti konačan.

Period, kada su zajednice sigurno bez poklopljenog legla, u kontinentalnom dijelu Hrvatske je od studenog do veljače. To je vrijeme kad varou možemo svesti na minimum. No, pčelari u toplijim krajevima trebaju pripaziti jer kod njih legla zna biti ponekad veći dio zime, te u tom slučaju trebaju ponoviti postupak, ali je preporuka da to obave nekim drugim sredstvom.
 

Valentin Šipuš
Pčelarstvo je poprilično zahtijevno zanimanje, a na pčelinjaku se mnogi poslovi trebaju obaviti na vrijeme jer svako odgađanje znatno smanjuje prinose, što je krajnji cilj bavljenja pčelarstvom. Svaki posao oko pčela je manje više opterećen fizičkim naporima. Jedan od najtežih, a i najprljavijih poslova je topljenje starog saća, a pogotovo ako pčelar nema adekvatan pribor ili topionik za taj posao. Mnogi pčelari se i danas osim raznih vrsta sprava za topljenje, još uvijek služe najprimitivnijim pomagalom u tom poslu, a to je korištenje jute i dva štapa, zavezana na jednom kraju. Takvim načinom topljenja starog saća – voska ima svuda uokolo: na nogavicama hlača, po zemlji, pa čak i malo u posudi gdje bi trebao biti istopljeni vosak. Mnogi pčelari koriste nekakve primitivne sprave za topljenje, a tada u smeće odlazi velika količina voska. Bilo kakva sprava koja nema preše i nije grijana, ne može se u potpunosti iskoristiti, a da u otpadu ne završi znatna količina dragocjenog voska. Mene je oduvijek i od same pomisli na ovaj posao hvatala muka, a sve dok se nisam dokopao pravog topionika, nemalo sam se začudio, jer je po mom mišljenju bio napravljen od neadekvatnog materijala.

 

Dražen Lušić
Iako ga proizvode „bezumni“ kukci pomoću „niskotehnološkog“ procesa, med je jedna od najzanimljivijih namirnica u ljudskoj prehrani. To je jedina hrana koju čovjek konzumira, a da je proizvodi kukac. Rezultat je to činjenice da su pčele „jedini“ udomaćeni kukci na svijetu, koji se, iako dugo pod ljudskim utjecajem, nisu puno promijenili. Povijesni suživot pčela i ljudi odražava se na različite načine, na različitim zemljopisnim dužinama i zemljopisnim širinama. No, zajednički put ljudi i pčela uvjetovan je i zajedničkim interesom. Čovjek brine o pčeli, a pčela mu uzvraća cijelom paletom svojih proizvoda, od kojih je med uvjerljivo na prvom mjestu.

Ako je cijena koju postiže, mjerilo kakvoće nekog meda, čini se da je onda med od kadulje jedna od najcjenjenijih hrvatskih vrsta meda.
Na osnovu prikupljenih podataka i autorovog vlastitog pregleda situacije na terenu, te s obzirom na vrlo nepovoljne klimatološke uvjete za pčelarstvo u 2011. godini, med od kadulje pakiran u staklenu ambalažu od 720 mL (900 g) postizao je cijenu od 80 do 100 kuna. Osim u relativno rijetkim slučajevima, cjenovni razredi drugih vrsta meda nisu prelazili navedeni iznos.

 

Unatrag nekoliko godina često su se mogle čuti izjave poput: „…doktori veterinarske medicine su prepreka razvoju pčelarstva; ništa ne razumiju i ne znaju osnove pčelarstva; boje se pčela“, pa do ozbiljnih optužbi poput „veterinari su bijela mafija“. Spoznaja da nešto zaista nije u redu u odnosu između doktora veterinarske medicine i pčelara – potvrđena je rezultatima provedenog upitnika o uzrocima uginuća pčelinjih zajednica u Republici Hrvatskoj tijekom 2008./2009. godine na koji je odgovorilo 715 pčelara (15 posto ukupne pčelarske populacije u RH). Na pitanje: „Što ćete učiniti ako u pčelinjoj zajednici uočite znakove američke gnjiloće medonosne pčele?“, ponuđeni su sljedeći odgovori:
·    kontaktirat ću najbližeg doktora veterinarske medicine;
·    spalit ću sumnjivu pčelinju zajednicu;
·    pretrest ću pčele iz sumnjive pčelinje zajednice;
·    ne znam kako prepoznati američku gnjiloću.

Podatak da će se samo 38 posto anketiranih pčelara obratiti doktoru veterinarske medicine nije se mogao ignorirati. Logično je stoga postaviti pitanje: mogu li pčelari i doktori veterinarske medicine zajedno? Naravno, ne samo da mogu surađivati već je ta suradnja nužna za uspješno pčelarenje.

Ivan Eberhart
Svi mi želimo biti zdravi – u dobroj kondiciji, bez stresa i tome slično, pa svoj način življenja usmjeravamo ka tome. Da bi to postigli vodimo računa o prehrani, koja treba imati što više voća i povrća koje treba biti svježe i ekološko, s dosta minerala i vitamina, trudimo se vježbati itd. Želimo da nam je imunitet što bolji.

Možemo li živjeti od kruha i vode? Možemo, samo ne znam koliko. Što će se dogoditi s našim imunitetom?

To što želimo sebi – poželimo i našim pčelicama. Otkad postoji, pčela je za svoju prehranu koristila nektar raznog cvijeća – medljiku, odnosno med, pelud i vodu. Čovjek joj je u prehranu dodao i bijeli konzumni kristal šećer koji u prirodi nigdje neće naći, koji u sebi nema ništa osim kalorija. To je isto kao što u auto ulijemo benzin i on se kreće. Za auto je to i dovoljno, ali za naše pčelice nije, stoga češće i obolijevaju. Danas imamo agresiju na pčele raznim sredstvima – pesticidima i herbicidima, onečišćeni su nektar i pelud, imamo razna zračenja i tko zna koje još čimbenike. U ogromnom broju pčelarske literature naći ćemo zaključak: što više šećera – to bolje. Je li to baš tako? Nitko nije protiv toga da se konzumni šećer daje i pčelama, ali u razumnoj mjeri u obliku sirupa ili pogača (pčelinjeg kruha), u slučajevima kada je to opravdano, kao u slučaju poticajnog razvoja pčela ili kada se u prirodi nema što naći, ili ima vrlo malo, kao i dopuna zimskih zaliha.

 

Ivana Berg-Divald
U suradnji Hrvatske poljoprivredne agencije i Hrvatskog pčelarskog saveza 16. studenog otvoren je i službeno započeo s radom suvremeno opremljeni Laboratorij za kontrolu kvalitete meda koji je smješten u Poljani Križevačkoj 185, u Križevcima.

Laboratorij za kotrolu kvalitete meda otvorio je potpredsjednik Sabora RH Josip Friščić, a otvorenju su prisustvovali i održali pozdravne govore ravnatelj Hrvatske poljoprivredne agencije dr. sc. Zdravko Barać, predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Martin Kranjec, gradonačelnik grada Križevaca Branko Hrg, župan Koprivničko-križevačke županije Darko Koren, predstavnik Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Ivan Jakopović i ministar turizma RH Damir Bajs.

 

Ivana Berg-Divald
U suradnji pčelarske udruge „Turopolje“ i zavičajnog Muzeja Turopolja, smještenog u Velikoj Gorici, tijekom listopada i studenog održana je izložba o pčelarstvu, pod nazivom Slatki život. Ideja za izložbu o pčelarenju došla je sasvim slučajno kada je predsjednik PU „Turopolje“ Dario Frangen predložio da se u Velikoj Gorici u sklopu mednog sajma izlože i pčelarski alati te se tako javila suradnja, pojasnila je ljubazna kustosica Josipa Matijašić, ujedno i etnolog u muzeju „Turopolja“, koju niti visoki stupanj trudnoće nije spriječio da me provede kroz tradiciju pčelarstva turopoljskog kraja.
Iako je prvotno zamišljena kao gospodarska izložba, razradom tema te prikupljanjem podataka i izložaka sa raznih strana, koncept same izložbe se kontinuirano mijenjao da bi na kraju, na opće veselje muzejskih djelatnika, ovo ipak ispala etno-izložba.

 

Antun Dalšašo
Pod pokroviteljstvom Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka, 25. i 26. studenog u Osijeku je održana tradicionalna peta pčelarska manifestacija Osijek je kolijevka hrvatskog pčelarstva, u spomen na istaknutog pčelara i društvenog radnika – Osječanina Bogdana Penjića.

Prvi dan manifestacije održana je u Župnoj crkvi Preslavna Imena Marijina misa zahvalnica za plodove podarene pčelarima u ovoj godini, koju je vodio velečasni Ivan  Jurić.

U propovijedi je pohvalio pčelare kao ljude koji se s velikom ljubavlju brinu o pčelama koje imaju veliku ulogu u prirodi i u životu svakoga od nas, te pčelarima poželio da iduća godina bude uspješnija od ove.
 

Vedran Lesjak
Drugi put za redom, ali ove godine u hotelu „Zagreb“ na splitskom Duilovu, održan je pravi festival pčelarstva. Dvodnevna Dalmatina ispunila je očekivanja svih pčelara, a oni koji nisu bili – ne znaju što su propustili! Prebacivanje skupa zbog ograničenog prostora iz Dugopolja u Duilovo pokazalo se kao pun pogodak. Medijske aktivnosti i blizina grada dovele su u hotel „Zagreb“ brojne Splićane. Svečanom otvorenju sajma prisustvovao je veliki broj pčelara i uglednih gostiju. Nakon kratkih pozdravnih govora glavnog organizatora i predsjednika Saveza pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije gospodina Ivana Mravka i predsjednika Hrvatskog pčelarskog saveza gospodina Martina Kranjeca, sajam je otvorio župan Splitsko-dalmatinske županije Ante Sanader.

 

Matija Bučar
Bušik (garig) je osebujan tip vegetacije koja nastaje degradacijom zimzelenih šuma i makije. Zajednice čine relativno niske vrste koje vole obilje svjetla. Hrvatski naziv bušik nastao je od naziva karakteristične i  najrasprostranjenije vrste bijelog bušina (Cistus salviolus). Sastojine zajednice obično imaju gusti sklop, pa su vrlo teško prohodne. Budući da u sebi imaju mnogo eteričnih ulja, u ljeti često stradaju od požara. Bušicima pripadaju zajednice bušina i velikog vrijesa te zajednice ružmarina.
 

Ivo Starčević

Posjetio sam vrsnog pčelara Ivana Severa, člana pčelarske udruge „Čazma“ koji se pčelarstvom bavi pedesetak godina, produživši tako nasljedstvo svog pokojnog oca,  i pčelari sa stotinjak košnica, većinom tipa AŽ.

Veći dio pčelinjih zajednica je smjestio u Čazmi, dok je manji dio postavio blizu šume u 8 kilometara udaljenim Pobrđanima. Po košnici dobiva oko 40 kilograma meda vrste: bagrem, lipa, livada (cvjetni) i šuma (medljika). Posjeduje sve veterinarsko – sanitarne dozvole za zakonski rad, higijensko vrcanje meda i punionicu sa pripravcima za prodaju, u što spada i dozvola za prodaju na kućnom pragu i na tržnici.