SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

Upravo je izašao iz štampe septembarski broj hrvatskog pčelarskog časopisa "Hrvatska pčela".

Sadržaj pročitajte ovde:

 

 

Stjepan Vuković

U koliko je tijekom mjeseca srpnja i kolovoza nastupilo bespašno vrijeme, tada se ono obično prenese i na mjesec rujan. U ovom mjesecu od medonosnog bilja cvijeta bijela djetelina drugog otkosa, čija cvatnja obično počne u svibnju i protegne se sve do kasne jeseni, nadalje, tu su medonosni korovi, potom i vrijesak. U kontinentalnim i primorskim krajevima cvatnja vrijeska traje od kolovoza pa sve do prvih jesenskih mrazeva. Dobro podnosi sušu, ali za cvatnju i razvoj potrebna mu je vlaga. Teško se vrca, a med je žut, slabog mirisa i ugodnog okusa. U rujnu cvjeta i bršljan – puzava biljka koja se penje po drveću i zidovima. Ima ga dosta u šumama i uz rijeku Savu, teže se vrca i pčele teško zimuju na medu od bršljana. Pčele koje su sakupljale nektar s bršljana, prema iskustvu naših pčelara – redovito su više stradale tijekom zime nego inače. U ovom mjesecu mi nastavljamo s radovima iz prethodnog mjeseca. Pčele osjećaju dolazak jeseni kroz smanjeni unos nektara, hladnije noći, te one smanjuju leglo i formiraju medenu kapu iznad istog.

Ivan Eberhart

Jesen je godišnje doba kada je priroda darovite ruke, kada su polja puna zrelih plodova kojima punimo „ambare“. To je period kada su naši stari brali dunje i slagali ih po ormarima, a cijela prostorija je ugodno mirisala. To je period kada se priroda priprema za zimu, pa i naše pčele.

Pripremanje pčelinjih zajednica za zimu počinje krajem ljeta kada se pčelinja paša umanji, a ne očekuje se nova. Obično je to period od kraja kolovoza pa nadalje, ovisno od podneblja i vremenskih uvjeta. Osnovni cilj je pripremiti jake pčelinje zajednice sa zdravim i fiziološki mladim pčelama koje nisu istrošene sakupljanjem nektara, ishranom legla i preradom šećernog sirupa ili pogača. Osnovno je i neophodno da u košnici ima dovoljno količine meda dobre kvalitete i peludi, koji moraju biti dobro raspoređeni. Ovako pripremljene zajednice uz ostale dobre uvjete (mir na pčelinjaku, dobra ventilacija, pravilno utopljena košnica i dr.) uspješno će dočekati proljeće.

Josip Križ

O načinima i pripremama uzimljavanja pčelinjih zajednica izrečeno je i napisano jako puno, ali kako pripremiti zajednicu u fararovoj košnici jako malo. Pokušat ću svoja iskustva prikazati i pojasniti. Netko će reći košnica kao košnica, ali nije baš tako. Zašto? Jednostavno zato što fararova košnica ima niske okvire, zimuje se na tri ili četiri nastavka, i tu treba biti jako oprezan. Posljednjih nekoliko godina u mnogim krajevima naše zemlje, a osobito na stacionarnim pčelinjacima, bilo je puno više uginuća pčela i pčelinjih zajednica nego prijašnjih godina. Mnogi istraživači, kao i iskusni pčelari – praktičari, navode brojne uzroke, ali ako bi se izdvojili oni na koje može svaki pčelar utjecati, onda bi tri glavna uzroka bila sljedeća: jakost pčelinje zajednice, količina i kvaliteta pričuvne hrane te količina peludi u pčelinjoj zajednici tijekom pripreme za zimu (tijekom srpnja i kolovoza) te tijekom zime. U većini krajeva, gdje se pčelari stacionarno i gdje su srpanj i kolovoz bespašni, pripreme pčelinjih zajednica za zimu počinju nažalost kasno – tek početkom kolovoza, umjesto da se započne najkasnije u prvoj polovici srpnja (poticajno prihranjivanje). Posljedice takvog ponašanja najbolje se mogu vidjeti analizom uvjeta pčelarenja u nekim krajevima od 2008. do 2010. godine. Glavna paša prošle sezone je bila jako slaba, tako da meda nije bilo dovoljno ni za pčele, ni za pčelara, a mnogi su ogrebali saće gotovo do osnova. Tijekom lipnja je unosa nektara bilo jedva dovoljno za pčele, a tijekom srpnja nije bilo gotovo nikakvog unosa, što je utjecalo na to da su pčelinje zajednice dosta oslabile (tamo gdje se nije vodilo računa o količinama hrane ili se nije na vrijeme interveniralo poticajnom prihranom). Ove godine – ista slika, ali se nadam da su pčelari izvukli neke pouke iz prijašnjih godina. Međutim, koliko komuniciram s pčelarima na terenu – svi nešto očekuju, a "vrijeme leti".

Lovro Krnić

Naše ekološko OPG pčelarstvo u sklopu nastave posjetili su polaznici Škole za ekološkog poljoprivrednika na OPG-ima. Ovu školu organizirao je i provodi Centar za šljivu i kesten iz Donje Bačuge. Djelatnost ovog centra je obrazovanje odraslih, ali najviše su orijentirani za obrazovanje iz ekološkog područja, gdje su uključeni i ekološki pčelari, koji posjeduju OPG ili koji se tek žele uključiti u ekološko pčelarstvo. Zadaća ove posjete našem ekološkom OPG-u jest stjecanje znanja iz ekološkog pčelarstva. U ovoj grupi posjetilo nas je 35 polaznika, koji su pažljivo i s puno pažnje saslušali naše predavanje, postavljali su dosta pitanja i sudjelovali u nekim praktičnim radnjama ekološkog pčelarstva. Nakon predavanja o prednostima i dobrim i lošim stranama ekološkog pčelarstva kojeg sam održao polaznicima, jer iza sebe imam gotovo 10 godina praktičnog iskustva koje rado prenosim drugima. Sa još više znanja svjetskoga glasa uključio se je i profesor Agronomskog fakulteta iz Zagreba Nikola Kezić, koji je nakon iscrpnog predavanja o ekološkom pčelarstvu polaznicima detaljno pojasnio kako najbrže dobiti ekološko saće. Profesor je donio na naš OPG jednu košnicu koja je nešto novo u ekološkom pčelarstvu, a koja će služiti pčelarima za dobivanje veće količine ekološkog saća. Ovo ekološko saće je neophodno budućim ekološkim pčelarima kako bi mogli započeti ekološki pčelariti. Vjerojatno će profesor dati podrobnije objašnjenje ove košnice u našem listu, a ja bih rekao da je to košnica koja rješava probleme ekološkog saća. Košnica se sastoji od većeg izduženog sanduka sa gornjim letvicama okvira koje se prije upotrebe premažu voskom, tako da pčele same izgrađuju saće, koje se redovito izrezuje i topi u vosak, a od voska će ekološki pčelar praviti ekološke satne osnove. Dimenzije ove košnice: d = 75 cm, š = 45/30 cm i v = 30 cm.

Josip Lončar

Alergijske bolesti su skupina različith kliničkih entiteta kojima je zajednički temelj imunološka upala uzrokovana interakcijom antigena i protutijela u ponovljenom kontaktu. U užem smislu, to su reakcije na vanjske antigene (alergene), a posreduju ih protutijela IgE i medijatori oslobođeni iz mastocita i bazofila.

Važno je utvrditi uzročnog alergena zbog činjenice da se osnova terapije u većine alergijskih bolesti zasniva na njihovoj eliminaciji.

Na temelju podataka detaljno uzete anamneze određuju se imunološki testovi in vivo i in vitro i druge laboratorijske pretrage kojima pokušavamo utvrditi uzročni alergen, vrstu imunološke rakcije i klinički entitet.

Ivana Berg-Divald

Iako izgleda kao stvorenje proizašlo iz horor filmova B kategorije, divovska crna osa, čeljusti toliko velikih da ih vuče dok hoda, zapravo je stvarno biće koje je američka profesorica entomologije Lynn Kimsey otkrila tijekom nedavne ekspedicije na zabačenom indonezijskom otoku Sulavezi, priopćili su sa Sveučilišta Davis u Kaliforniji.

Osim što ova nova vrsta nalikuje na „osu ratnicu“ zbog ninđa izgleda svoje donje čeljusti, posebno je zastrašujuće izbliza ju pogledati. A upravo zbog svoje zapanjujuće pojave zasluženo i nosi naziv „Komodo zmaj“ osinje obitelji – primjerice, mužjaci mogu narasti više od 5 cm veličine, uključujući i čeljust.

Ivana Berg-Divald

Medonosne pčele posjeduju jedan od najkompliciranijih sustava komunikacije uopće – neki bi to čak nazvali i pravim jezikom.

Naime, pčela koja je pronašla bogati izvor hrane pčelinjim plesom odaje točnu lokaciju drugim pčelama u zajednici, koje zatim, svega nekoliko minuta nakon obavijesti, lete prema lokaciji na koju ih je uputila izviđačica.

KAKO IM TO POLAZI ZA RUKOM?

Iako znanstvenici, još otkako je austrijski znanstvenik Karl von Frisch otkrio da pčele komuniciraju kretanjem i taj fenomen nazvao pčelinji ples, razumiju osnovne pčelinje pokrete, ipak ne prepoznaju sve plesne figure.

Gvido Gržetić

Listajući stare brojeve lista „Pčela“ iz 1987. godine vidio sam dosta članaka sa radnih sastanaka – održanih od 24. do 26. kolovoza 1986. u Feldafingu (SR Njemačka), pod nazivom Varoa Work Shop. Citirat ću nekoliko rečenica Đ Sulimanovića, M. Spitzera i J. Markovića.

Doktor Tavason iz Indije, u suradnji s A. Singom, napravio je pokus s dvije vrste pčela: dalekom – azijskom (Apis cerana) i našom – europskom pčelom (Apis melliefera). Kao što je poznato, oni su ustvrdili da je na istom pčelinjaku varooza smrtonosna za europsku pčelu, dok azijskoj ne nanosi štetu. Većina ženki varoe na azijskim pčelama odlaže jaja u trutovske stanice, ali može ih se naći i na radiličkom leglu, doduše – malo. Znamo da se azijska pčela čisti od varoe oko 30 posto, i to samočišćenjem, a da se oko 59 posto azijskih pčela čisti uz pomoć drugih pčela. Naime, varoa (da ne bi bila skinuta s pčele) zavuče se u prostor između prsa i kolutića. Ugrožena pčela plesom signalizira da je napadnuta, „ukipi se“, te uz pomoć nekoliko pčela varoa bude odstranjena u roku od 1 do 5 minuta. Preostalih nešto više od 10 posto varoa bude grupno očišćeno od više pčela za petnaestak minuta. Za razliku od azijske pčele, europska pčela samočišćenjem može skinuti manje od 16 posto varoe, a uz pomoć ostalih pčela gotovo ništa (0,3 posto). Moram napomenuti da su europske pčele veće od azijskih, da su mjesta gdje se varoa zavuče iza prsa i kolutića daleko veća. Bit će potrebna manja pčela!?

Ivana Berg-Divald

Pčele nas nikada ne prestaju fascinirati. Ovi leteći farmaceuti osim što su primjer savršeno uređene zajednice, najvažniji svjetski oprašivači, vrijedni proizvođači meda, propolisa, voska, matične mliječi, pčele su i pravi stučnjaci za komunikaciju i vrsni letači. Osim toga, toliko radnji obavljaju izvrsno i bez greške, da su i neiscrpan predmet znanstvenih ispitivanja.

Biolozi sa Škole bioloških i kemijskih znanosti Queen Mary u suradnji sa Sveučilištem u Londonu otkrili su da pčele i kalkuliraju! Naime, one izračunavaju najefikasniju moguću rutu između cvijeća u prirodi, minimizirajući energiju koja im je potrebna za sakupljanje nektara. Ovo otkriće je još interesantnije ako tome pridodamo saznanje da pčele imaju vrlo jednostavan mozak, a iznalaze optimalno rješenje za kompleksne udaljenosti između nekoliko točaka – tzv. routing problems, što mnogi homo sapiensi među nama ne bi bez pomoći kalkulatora znali izračunati.

Ivana Berg-Divald

U organizaciji COLOSS-a (COlony LOSSes), Biološkog i Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta u Beogradu (kao lokalnih organizatora), u Beogradu je od 25. do 28. kolovoza održana sedma po redu COLOSS konferencija.

 

Konferencija se održala pod pokroviteljstvom COST programa, Ministarstva za prosvjetu i nauku Republike Srbije, Ministarstva poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede i Saveza pčelarskih organizacija Srbije, na kojoj se okupilo sedamdesetak znanstvenih radnika iz Europe i svijeta.

Budući da, kako je SPOS i najavio, ovo nije bio javni skup na kojem su mogli prisustvovati pčelari – praktičari, već isključivo znanstveni skup COLOSS projekta – zatvorenog tipa, detaljnije će nas izvijestiti docentica dr. sc. Ivana Tlak Gajger, dr. vet. med. u sljedećem broju „Hrvatske pčele“, koja je ujedno i prisustvovala COLOSS-u.

Doc. dr. sc. Ivana Tlak Gajger, dr. med. vet.
Marin Špigelski, dr. med. vet.

Pčelinje bolesti su važne za suvremeno komercijalno pčelarenje. Unatrag nekoliko desetljeća značajno je povećan broj novoutvrđenih uzročnika pojedinih bolesti pčela, te je dokazano njihovo međudjelovanje i povezanost s uginućima velikog broja pčelinjih zajednica. Međunarodnim transportom pčela i njihovih proizvoda povećana je mogućnost unošenja i širenja različitih uzročnika (virusa, bakterija, gljivica ili nametnika) bolesti unutar pčelinjih zajednica. Stoga je pravilno i pravovremeno utvrđivanje bolesti pčela te provođenje odgovarajućih postupaka i mjera za sprječavanje pojave i suzbijanje bolesti, od velike važnosti za pčelarstvo, kao i gospodarstvo pojedine zemlje. Nametnička grinja V. destructor ima važnu ulogu pri pojavnosti i širenju drugih bolesti pčela, posebice zbog imunosupresivnog učinka na staničnoj i “humoralnoj” razini imunosnog sustava invadirane pčelinje zajednice te mogućnosti mehaničkog prijenosa uzročnika bolesti pčela, a osobito virusa kojima služi kao mehanički i/ili biološki vektor i rezervoar infekcije.

Kao i kod drugih bolesti, pa tako i varooze, o njenom ranom utvrđivanju ovisit će i uspjeh liječenja i suzbijanja. No utvrđivanje varooze je otežano jer se grinje razvijaju unutar poklopljenoog legla, a odrasle ženke su uglavnom prihvaćene s donje strane zatka pčele. Iako je u većini slučajeva varoozu moguće utvrditi na pčelinjaku, postoji mogućnost da se materijal pošalje na laboratorijsku pretragu.

Ivan Legat

Gospodin Strižak u svom članku u „Hrvatskoj pčeli“ 7-8,  o obljetnici pčelarskog društva iz Karlovca, naglašava kako bez pisane riječi mnogo toga može otići u zaborav. Da zaista da nije bilo te pisane riječi, da nije bilo ljudi koji su se potrudili da o događajima iz proteklih vremena napišu članak u glasilima, časopisima, ne bi niti mogli utvrditi kada je ustvari osnovano pčelarsko društvo Karlovac. Oni to tada nisu pisali zbog sebe, već zbog povijesti generacijama koje dolaze, a to smo mi, a mi trebamo o onome što činimo ostaviti pisani trag generacijama poslije nas. Istražujući povijest pčelarskog društva Karlovac neizmjerno smo zahvalni svima onima koji su o pčelarstvu na karlovačkom području ostavili pisane tragove u vremenu između 1880. i 1935. godine (Mile Pocrnić, Davorin Trstenjak, Mijo Blašković, Antun Golik, Roman Matković).

Matija Bučar

Pavitine su grmići ili grmovi penjačice, većinom trajnice. Listovi su nasuprotni, trodijelni ili neparno rasperani, često s viticama. Cvjetovi su pojedinačni, u pazušcima listova ili skupljeni u gronjaste, odnosno metličaste cvatove, ugodnog mirisa. Imaju 4 do 8 lapova, poput latica bijele, ljubičaste ili modre boje. Prašnika ima mnogo. Plod je oraščić s dlakavim nastavcima pomoću kojih se rasprostranjuju sjemenke.

Naziv pavitine očito potječe od riječi vitica. U skladu s tim je i stručni naziv Clematis, a potječe od grčke riječi klema, što znači izdanak ili vitica.

Matija Bučar
U nizinskom dijelu kontinentalne Hrvatske proširilo se nekoliko vrsta korovne biljke iz roda Zlatnice (Solidago spp.). Velike  površine nalaze se uz rijeke Savu, Dravu i Kupu, a manje uz ostale riječne tokove. Na visokim stabljikama ističu se vrlo lijepi žuti, metličasti cvatovi koji zatvaraju žute plohe. Zlatnica stvara prepoznatljivo i karakteristično stanište napuštenih polja.

U Središnjoj Hrvatskoj prevladava kanadska, gustocvjetna zlatnica, zlatošipka (Solidago canadensis), trajnica s mnogobrojnim stabljikama, visine 60 do 250 cm. Lancetasti listovi su po rubu oštro nazubljeni i pokriveni dlačicama. Cvjetovi su zlatnožuti, sitni, skupljeni u glavice, smješteni s gornje strane na savijenim grančicama.