SPOS logo
  • 18
  • 18
  • 18
  • 18
  • 18

SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

SPOS Ul. Dr Agostina Neta 30 A, 11070 Novi Beograd [email protected] 011/61-28-071 060/444-0-121 060/444-0-124 060/444-0-287

IZAŠAO ČASOPIS „HRVATSKA PČELA“ ZA FEBRUAR



Datum objavljivanja vesti:
Broj pregleda: 2.265

Izašao je iz štampe februarski broj časopisa "Hrvatska pčela".

Evo i sadržaja broja:

 

 

 

TEHNOLOGIJA PČELARENJA

Kolika je temperatura u košnici zimi?


Josip Križ

Kada je u kasnu jesen i zimi temperatura niža od 12 stupnjeva Celzijevih pčele formiraju klupko, stiskajući se jedna uz drugu da bi se međusobnim grijanjem sačuvale od hladnoće. Neke pčele se zavuku u prazne stanice saća s glavom prema unutra, a ostale se stisnu jedna do druge u ulicama saća. Sve pčele se poredaju tako da čine jedno tijelo, koje ima oblik kugle ili prema prilikama – klupko bude jajolikog oblika. Takav oblik klupka ima najmanju površinu, pa je zato i najlakše održati potrebnu temperaturu, da gubitak temperature bude što manji. Zimsko klupko nije čvrsto i jednolično, pčele u klupku nisu u svim slojevima jednako stisnute. Na površini budu najstisnutije i čine neku vrstu izolacijskog sloja ili slikovito rečeno – koru klupka. Pčele vanjskog sloja klupka stiščući međusobno svoja tijela čine jednu zbijenu ovojnicu i na taj način sprječavaju gubitak topline koja je stvorena u središnjem dijelu klupka. Debljina ove ovojnice ovisi o količini pčela sakupljenih u klupku i o visini temperature. Nadalje, debljina ove površinske ovojnice klupka mijenja se prema potrebi od 25 mm do 75 mm. Što je temperatura oko pčelinjeg klupka niža, to se pčele međusobno jače stišću oko vanjskog sloja i na taj način se bolje čuva toplina u samom središtu klupka.

 

Paketni rojevi


Mladen Krstić

Naziv paketni rojevi dolazi od načina na koji se roj smješta pri formiranju za stavljanje u promet, za prodaju ili osobne potrebe u specijalnim kavezima. Paketi za smještaj mogu biti od različitog materijala: drvo, plastika ili karton.
Osnovna razlika između klasičnih rojeva na okvirima je ta što se paketni roj radi samo od mladih pčela bez legla i okvira.

PREDNOST PAKETNIH ROJEVA
– Ne postoji mogućnost prenošenja bolesti sa saćem i leglom.
– Oko pet puta su lakši od klasičnih rojeva pa je transport znatno lakši zbog manje zapremine.
– Zbog toplog vremena manja je mogućnost gušenja pčela, a uništenje saća nemoguće, jer ga nemamo.
– Paketni roj se može smjestiti u svaki tip košnice, što je nemoguće kod klasičnog roja na okviru.
.
NEDOSTATAK PAKETNIH ROJEVA
Nedostatak kritičnog perioda i pojava nesklada između količine legla i pčela njegovateljica nastaje nakon desetak dana zbog veličine i količine legla, a zbog nedostatka mladih pčela koje su prerasle u izletnice. Ovo kratko traje i nestaje nakon tri tjedna od smještaja – kada počinju izlaziti nove generacije.
Za formiranje paketnih rojeva ne mogu se koristiti matičnjaci. Nije poželjna starija matica, čak i za vlastite potrebe.

 

Komercijalna proizvodnja matica

Aleksandar Uzunov, Hrisula Kiprijanovska, Borče Pavlov
Komercijalna proizvodnja matica predstavlja jedan od najzahtjevnijih poslova i procesa u suvremenom pčelarstvu i značajno se razlikuje od proizvodnje matica za osobne potrebe ili potrebe hobi pčelarenja. Ovaj tip proizvodnje matica iziskuje odlično poznavanje biologije medonosnih pčela, posebno reproduktivnu etologiju, posvećenost poslu, preciznost, sposobnost detaljnog praćenja kalendarskih aktivnosti, kao i uvođenje i vođenje precizne evidencije. U ovisnosti o obimu proizvodnje neophodno je angažiranje ili suradnja s dopunskim stručnim i kvalificiranim pčelarom koji se, isto tako, mora pridržavati prethodno navedenih principa. Imajući u vidu da komercijalna proizvodnja znači i masovni plasman matica, neophodno je posvetiti posebnu pažnju procesu uzgajanja matica koje potiču iz selekcioniranih genotipova. Stoga, sam proces započinje puno prije putem dugotrajnog, skupog i unificiranog protokola za ocjenjivanje i testiranje pčelinjih zajednica iz više genetskih linija. Smanjivanje rizik faktora, koji se prije svega odnose na kvalitetu i zdravstveno stanje matica, predstavlja ultimativni zadatak svih proizvođača matica, a posebno registriranih uzgajivačkih i selekcijskih centara. Najkritičniju fazu u komercijalnoj proizvodnji matica sigurno predstavlja period njihovog sparivanja kada su najveći rizici za gubitak matice, kao posljedicu većeg broja faktora. Jedan od njih je i tip oplodnjaka i način njegove uporabe. U pčelarstvu postoji veliki broj različitih tipova oplodnjaka, međutim komercijalna proizvodnja dozvoljava korištenje samo ekonomski opravdanih tipova koji će osigurati mogućnost za serijsku i intenzivnu proizvodnju kvalitetnih matica.

 

ZNANOST

Genetika higijenskog ponašanja pčela


Mateja Janeš

Higijensko ponašanje pčela je često i dobro proučavana osobina pčela. To je osobina koja korelira s otpornošću na vapnenasto leglo, američku gnjiloću i varou. Pčele koje imaju izraženo higijensko ponašanje mogu otkriti zaraženo leglo, skinuti poklopac i ukloniti zaraženo leglo prije nego se zaraza proširi na ostatak zajednice, usporavajući širenje bolesti i rast populacije grinja.

Svojstvo higijenskog ponašanja pčela je recesivno (slika 1). Da bi recesivno svojstvo bilo izraženo, radilica mora biti homozigot za taj gen. To znači da je dobila isti, recesivni alel od matice i truta.

Walter Rothenbuhler je 1964. godine izveo statističko genetički pokus i opisao nasljeđivanje higijenskog ponašanja. Po njegovim rezultatima, higijensko ponašanje je kontrolirano s dva recesivna gena i za radilicu kažemo da je izrazito higijenska, ako je za oba gena genotipski recesivni homozigot. Jedan od tih gena je gen njuha, i njegov homozigotno recesivni oblik „uu“ je zaslužan za mogućnost detekcije i otvaranja stanice saća u kojoj se nalazi bolesna ili mrtva kukuljica. „U“ dolazi od engleske riječi uncapping, što znači skidanje poklopaca na stanicama saća. Drugi gen je zaslužan za čišćenje bolesnih ili mrtvih kukuljica, a njegov homozigotno recesivni oblik  je „rr“. "R" dolazi od engleske riječi removal, što znači uklanjanje.

 

ZANIMLJIVOSTI

Medenje jele u Gorskom kotaru 2013.

Josip Lautar
Medenje obične jele (Abies alba L.) u Gorskom kotaru od presudne je važnosti za stacionarne pčelare ovoga kraja, posebno kada medi izdašno i dugotrajno. Iako se takva pojava javlja svakih nekoliko godina, pčelarima omogućuje „pokrivanje“ slabih godina i stvaranje rezerve za iduće. Med od jele (medun) je odlične kvalitete, po okusu kao i po sadržaju i ostalim sastavnicama koje opisuju med. Može se svrstati u vrhunske medove, no u našoj je zemlji relativno slabo poznat.

Da će 2013. biti godina medenja jele dalo se naslutiti po izrazito vlažnoj jeseni 2012. kada su kiše s malim prekidima padale gotovo tri mjeseca. S početkom 2013. počelo je sniježiti i snijeg je potrajao sve do sredine travnja. U višim predjelima je debljina snježnog pokrivača bila veća od 200 cm. Snijeg je okopnio 20. travnja, a cijelo to vrijeme pčele su imale samo nekoliko pročisnih letova. Usprkos tome, pčele su odlično prezimile s malim gubicima i potrošnjom hrane. Nakon topljenja snijega procvale su gotovo sve proljetnice: kukurijek, drijen, vrba, šafran, jaglac i drugo. To je pogodovalo vrlo brzom razvoju, posebice jer je početkom svibnja zamedio javor, a njemu su slijedili divlja trešnja i šljiva. Ovo naglo buđenje proljeća je prekinulo vrijeme koje je okrenulo na kišu i niže temperature. Nestabilno vrijeme je potrajalo do kraja svibnja, a 25. svibnja je palo desetak centimetara novog snijega. To je uvjetovalo male i neredovite unose nektara s voćki koje su ocvale tek početkom lipnja. U međuvremenu je procvala livada, što je uvjetovalo dobrom unosu nektara te su košnice brzo ojačale, a mlade matice su počele zalijeganje, bez velikog prekida.

 

Vedrija strana pčelarstva – 1. dio

Lovro Krnić
Kao što je Bog stvorio sva živa bića, tako je stvorio i našu pčelu – s jasnom i plemenitom zadaćom: oprašivanje cvjetova, kako bi se biljke i sve raslinje razmnožavalo. Jer tko bi mogao stvoriti tako intelegentno biće, najintelegentnijeg kukca i programirati ga za obavljanje sljedećih zadaća: oprašivanje cvjetova, sakupljanje nektara, peluda i propolisa, proizvodnju matične mliječi i voska, odnosno saća, obranu svoga doma, savršeni ustroj u košnici i još niz drugih zadaća koje je suvremena znanost otkrila, ali i druge zadaće koje nauka nikada neće odgonetnuti. To je mogla učiniti sama intelegencija koja nadmašuje svijet prirode, odnosno Bog. Suvremena znanstvena dostignuća biologa o evolucijskoj preobrazbi, od prvotne ose samice do današnje pčele posebna je priča. Zato je naša pčela dobila kroz povijest veliki značaj u svim religijama svijeta, kao što je imala i veliko poštovanje samozvanih bogova u vrijeme Antike, a i veliko štovanje kod primitivnih naroda i običnih ljudi. Priče o pčelama i medu najprije su se prenosile usmenim putem, zatim raznim crtežima po spiljama i kamenim stijenama, koje su u novije doba otkrivene i utvrđena im je starost, sežu čak prije 6 do 8 tisuća godina. Daljnji prijenos i predaje bilo je preko Antičkog doba, što je protumačeno raznim pismima, preko Srednjeg vijeka – najviše putem crkvenih zapisa i ikonografije do današnjih dana.

 

Open Source Beehives Project: Na pomolu rješenje problema nestajanja pčelinjih zajednica?

Ivana Berg-Divald
Sudeći prema statistikama, pretprošle je godine čak trećina pčelinjih zajednica u SAD-u doslovno nestala, što je znanstvenike i pčelare ponukalo na iznalaženje konkretnijih rješenja za očuvanje pčelinje populacije.

Globalni problem smanjenja broja pčela puno je dublji no što nam se čini, jer nije samo u pitanju nestanak meda, nego i hrane na našem stolu, smatraju znanstvenici. Naime, kako već i vrapci na grani znaju, pčele su najvažniji oprašivači, a čak više od 70 posto poljoprivrednih kultura ovisi o njima. Stoga, ako nestanu ovi „anđeli poljoprivrede“, ljudskom rodu preostalo bi samo četiri godine života. Što možemo učiniti da se ne ostvari ovakav crni scenarij, na koji je još i Albert Einstein upozoravao, upitali su se eko-tehnolozi iz Open Tech Forever i Fab Lab Barcelona te zajedničkim snagama pokrenuli projekt open source košnice.

 

REPORTAŽA

Senzorska analiza meda

Vedran Lesjak
Kada sam se prije skoro dvadesetak godina počeo baviti pčelarstvom, nisam niti slutio koliko je to kompleksna grana poljoprivrede. Danas sam mišljenja da je za pčelarstvo prejednostavno reći da je to samo jedna od grana stočarstva. To je tehnološki visoko sofisticirana grana poljoprivrede, odnosno stočarstva, koja od osobe koja se njome bavi traži da joj se maksimalno posveti i maksimalno educira. Zato neki pčelare cijeli život, a neki odustanu nakon par sezona. Od mnogih pčelara, koji pčelare više desetaka godina, najčešće ćete čuti da im svaka nova sezona donosi neke nove spoznaje, neka nova saznanja, odnosno žele reći da se pčelarstvo uči do kraja života. Tako je i kod mene! Mogu reći da sam tehnologiju uzgoja pčela savladao odlično, ali kao i ostali pčelari moram priznati da nikada neću sve znati. No ono o čemu će ovdje biti riječ, većina nas pčelara, zna proizvesti uz pomoć pčela, no ne zna i razumjeti. To je med! Da bih ga bolje razumio i dopunio svoje znanje, odlučio sam pohađati „Uvodni tečaj senzorske analize meda“ koji se održavao na Katedri za zdravstvenu ekologiju, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 26. do 29. studenog 2013.

KAKO SAM PROMIJENIO MIŠLJENJE?
Moram priznati da sam u početku bio skeptičan prema takvom, cjelovitom, načinu određivanja i prosuđivanja standardiziranih svojstava kvalitete meda. No već sam prvi dan počeo mijenjati mišljenje. Iako je cijeli tečaj zamišljen kao kompleksna cjelina koja obuhvaća tri zasebna djela, koje je potrebno završiti da bi se mogli nazivati kompetentnim senzorskim ocjenjivačima meda, već i ovaj osnovni, uvodni tečaj, kojeg sam ja završio, osigurava određenu razinu znanja za objektivnije ocjenjivanje te solidnu prosudbu kakvoće meda.

 

Pčelarstvom protiv ovisnosti

Ante Vidović
Pčelarstvo je zanimljiv posao, uvijek se nešto novo nauči, ima prostora za istraživanje i stvara se prilika da znanje koje steknem ovdje u komuni danas-sutra negdje iskoristim. Dok sam bio ovisnik o heroini bilo mi je svejedno što će biti sutra, nisam imao nikakav cilj u životu, niti želju da od njega nešto napravim. Danas razmišljam o djevojci, obitelji i zašto ne  – nekom pčelinjaku kada sutra izađem iz komune, kaže tridesettrogodišnji Blaženko Čagelj iz Dubrovnika koji posljednjih četrdeset i jedan mjesec živi u komuni Mondo Nuovo u Nuniću na prostoru koji je zajednici ustupila Zadarska nadbiskupija. Njegov primjer još jednom potvrđuje kako su zajednice jedinstveni prostori u kojima bivši ovisnici treniraju za povratak u svakodnevnu borbu koja se zove život. Čagelj, inače rodom iz Bosne i Hercegovine, za povratak u tu borbu sprema se kroz pčelarstvo.

Blaž, kako ga zovu drugi dečki u zajednici, s užitkom govori o pčelama, s ponosom pokazuje med koji je ove godine izvrcan sa paše na drači i s nevjerojatnom pažnjom otvara košnice s pčelama. Danas može biti ponosan kada pogleda sebe i usporedi se s onim dečkom kakav je bio prije nego što je ušao u komunu

 

GOSPODARSTVO

Pčelarski turizam u Istri – nedovršena priča ili utopija? – 1. Dio

Damir Gregurić
Sunce i more, bagremove šume i mediteransko bilje – to je Istra kako je vide naše pčele. Zahvaljujući prije svega prirodnim osobitostima (položaj, klima, reljef) i čistom okolišu, domaći istarski med je izrazite kvalitete, ali ga je malo – koliko i vegetacije. Budući da okus, boja i tekstura ovise o sezoni i mjestu ispaše, a ne o tehnologiji ili aditivima, njegova proizvodnja i ne može biti količinski ujednačena, ali je neosporiva činjenica da istarski med uz intenzivnu aromu ima i niz drugih kvalitativnih prednosti nasuprot kontinentalnog meda. Ako krenemo od te činjenice, zašto onda u županiji kojoj je turizam dohodovna djelatnost broj 1 i koja se ponosi velikim brojem seoskih domaćinstava u unutrašnjosti Poluotoka koje se bave agroturizmom, uz sve druge podkategorije (sportski, kongresni, enogastronomski) nije zaživio i pčelarski turizam? Leži li krivnja za to na neorganiziranosti pčelara ili nezainteresiranosti turističkih zajednica i agencija? Zašto je u susjednoj Sloveniji pčelarski turizam već dugo vremena respektabilan posao, a kod nas još uvijek nedosanjan san? Odgovore na ova pitanja potražili smo kod pčelara umreženih u jedini apituristički lanac „Medene točke središnje Istre“ i kod čelnika najjačih turističkih organizacija u županiji.

 

MEDONOSNO BILJE

Oštrolistac, boražina (Borago officinalis L.)

Matija Bučar
Ova biljka od davnina uživa glas kao sredstvo koje blagotvorno djeluje “na tijelo i dušu” i koja čovjeka “čini sretnim i veselim”. Biljka je samonikla u Sredozemlju i južnoj Europi, a uzgaja se u cijelom svijetu. Boražina je bogata omega-3 i omega-6 masnim kiselinama koje tijelo ne može samo sintetizirati pa je unos ovih kiselina nužan. Ulje boražine sadrži linolensku, palmitinsku, oleinsku te linolnu kiselinu. Mladi listovi imaju ugodnu kiselkastu aromu koja podsjeća na krastavce i specifičan miris. Koristi se u salatama i kao dodatak jelima od mesa i riba. Biljka djeluje blago diuretički i purgativno pa se upotrebljava za liječenje bubrežnih i crijevnih bolesti i za iskašljavanje.

 

MORATE BITI ULOGOVANI DA BISTE VIDELI KOMENTARE

Izrada sajta Tirien