SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

Milan Pastuović
U opisivanju radova na pčelinjaku po mjesecima odlučio sam zamoliti i uključiti cijenjene kolege pčelare – Boška Banaja, dr. vet. med. iz Garešnice i Petra Trogrlića, dipl. ing. agronomije iz Šestanovca kod Splita. Nastojat ćemo dati cjelovite upute i preporuke za čitavo područje Hrvatske. U ime svih pčelara zahvaljujem im se na dobroj volji i suradnji.

Izlazak iz zimskog perioda je doba kada ne bi poželjeli gosta na pčelinjaku, jer onaj tko nije pčelar ne bi imao razumijevanja za izgled podnice, nozemoze na košnici, propale zajednice i slično. To su i nama najmanje poželjni poslovi, ali moraju se odraditi.

Prve lijepe dane treba iskoristiti za čišćenje i pranje podnica. Dođemo s rezervnih pet čistih podnica i s njima zamijenimo prvih pet koje vadimo na čišćenje, očistimo ih i nastavimo sa zamjenom. To možemo raditi od jutra, makar je još svježije vrijeme jer ne držimo košnicu otvorenom. Poneku podnicu ćemo morati zamijeniti jer one najprije stradavaju od vlage.

 

Naum Bandžov, Vladimir Bandžov
Na početku ću prvo citirati predsjednika komisije za patologiju Apimondije (svjetske pčelarske organizacije) Dr. W. Rittera (1997) s Kongresa Apimondije u Antwerpenu (gdje sam i sam sudjelovao): “Sve što napravimo na suzbijanju varoe u košnici prije srpnja pomaže zimskim pčelama. Kasnijim liječenjem (,,suzbijanjem,, op.a.) pomažemo proljetnom razvoju pčela u sljedećoj godini”.

Po meni, to je u biti period intenzivnog razmnožavanja pčelinje zajednice, i to u travnju, svibnju i lipnju. U tim mjesecima izumiru pčele koje su prezimile zimu, pojavljuje se trutovsko leglo, pčele intenzivno grade saće i pojavljuje se višak mladih pčela koje dovode pčelinju zajednicu u rojidbeno stanje. Taj period intenzivnog razvoja pčelinje zajednice možemo nazvati kao period prikrivenog, točnije sporog razmnožavanja varoe u prividno zdravom leglu. Ovaj period uspava svakog pčelara, s obzirom na to da ne primjećuje nametnika, koji je gotovo pa 90 posto skriven u zatvorenom leglu. Za vrijeme dok se pčelinja zajednica intenzivno razvija (negdje do kraja lipnja), veliki broj varoa skriven je u tisućama stanica s leglom i ne možemo ni naslutiti katastrofu koja se približava. Katastrofa nastaje u vremenu kada se smanjuje pčelinje leglo (u srpnju i kolovozu) i tada se na tisuće varoa počinje naseljavati u sve manjem broju stanica radiličkog legla, što značajno oštećuje zimske pčele koje se tu razvijaju. Kao posljedica, ovisno o stupnju zaraženosti, dolazi do pojave oštećenih zimskih pčela, pa čak i do mrtvog legla. (Slika 1.)

 

Josip Križ
Visoka biološka vrijednost matične mliječi od davnina je privlačila čovjekovu pažnju. Ljudi su koristili i koriste taj proizvod pčela u cilju održavanja zdravlja, ukupne biološke aktivnosti, kao i u liječenju raznih bolesti.

Biološko djelovanje matične mliječi i njezina kvaliteta ovisi, u osnovi, o vanjskim faktorima, čuvanju, preradi i konzerviranju. Mnoge zemlje su izradile standarde o tehnologiji proizvodnje, načinu čuvanja i same upotrebe. Ovdje je potrebno naglasiti da se u Kini godišnje proizvede 50 tona matične mliječi, Argentini 2,5 tone, Japanu oko 12 tona, a još se uveze 15 tona. Veći proizvođači matične mliječi su Bugarska, Poljska, Paragvaj, Tajvan i drugi. Hrvatska je na posljednjem mjestu po proizvodnji i samoj potrošnji. Spomenute brojke godišnje proizvodnje za naše pčelarstvo su još uvijek znanstvena fantastika. Ovdje ću opisati tehnološki postupak koji se odnosi na proizvodnju matične mliječi za potrebe uzgoja selekcioniranih matica. Što je to matična mliječ? Iz samog naziva proizlazi da matica proizvodi matičnu mliječ, stoga je naziv malo neprikladan. Pčelinja mliječ je izlučevina mliječnih žlijezda pčela hraniteljica, kojom one obilato hrane matične ličinke tijekom cijelog razvoja, a ličinke pčela radilica samo prva dva dana. Kod optimalnih uvjeta i stručnosti pčelara – od jedne pčelinje zajednice tijekom aktivne sezone možemo dobiti oko 150 grama matične mliječi. Ta količina je dovoljna za presađivanje oko 1 800 matičnih ličinki. Međutim, potrebno je odmah naglasiti, da kod uzgoja matica, matična mliječ ne smije biti starija od 10 dana, zbog toga je za proizvodnju matične mliječi potrebno uključiti veći broj pčelinjih zajednica.

 

Krste Bukvić
Ako ste pripremili sve što vam je potrebno, možete početi raditi na izradi kalendara radova.
Prvo trebate odrediti datum formiranja startera. Datum početka je upravo formiranje startera, a starter ćete formirati ovisno o datumu kada planirate imati prve oplođene matice. Plan postavljate ovisno o tome želite li mijenjati matice ili želite raditi nukleuse.

Ako ste se odlučili da vam prve oplođene matice budu početkom svibnja, starter ćemo oformiti oko 10. travnja.

Kalendar radova bi otprilike trebao izgledati ovako:
– 10. travnja 10 sati – formiranje startera
– 13. travnja 12 sati – kontrola startera
– 17. travnja – odabir odgajivačke zajednice
– 18. travnja 9 sati – prvo presađivanje
– 22. travnja – formiranje oplodnjaka                                                                
– 25. travnja – dodavanje matičnjaka u oplodnjak
– 2. svibnja – kontrola oplodnje matica
.
FORMIRANJE  STARTERA
Starter je (kako mu sam naziv kaže) zajednica koja vam služi za sam početak startne proizvodnje, za što kvalitetniji prijem ličinki. Za starter možete koristiti nukleus sa 7 okvira ili plodište sa 10 okvira.

Kod formiranja startera možete koristiti postojeću zajednicu kojoj ste oduzeli maticu ili ćete formirati starter na način da ćete iz jakih zajednica oduzeti okvir ili više okvira, ovisno o njenoj snazi da je previše ne oslabite. Oduzetim okvirima formirate starter, a pritom vodite računa da slučajno ne prenesete maticu. Kod oduzimanja okvira iz proizvodnih zajednica, koristite okvire u svim stadijima legla kako bi u starteru imali pčele svih starosnih dobi što je veoma bitno za kvalitetu budućih matica. Kod velikog broja pčelara, osobito početnika, prisutan je strah od grabeža ili strah da će se pčele u međusobnoj borbi pobiti.

 

Ivana Berg-Divald
Skupina iranskih znanstvenika (Seyyedeh Mahbubeh Mousavi, Sohrab Imani, Saeid Haghighi, Seyyedeh Elaheh Mousavi, Akbar Karimi) provela je istraživanje o utjecaju pčelinjeg otrova u liječenju štakora oboljelih od dijabetesa.
Podijelili su 18 odraslih muških štakora težine 200±20 g u 3 skupine: kontrolnu, skupinu kod koje je šećerna bolest inducirana aplikacijom aloksan-monohidrata i tretiranu grupu koja je svakodnevno, u periodu od četiri mjeseca, prije obroka primala pčelinji otrov.

Četrdeset i osam sati nakon zadnje injekcije znanstvenici su uzeli krv iz srca štakora te su analizirali vrijednosti glukoze, inzulina, triglicerida i cjelokupnog kolesterola. Rezultati su pokazali da je razina glukoze u serumu, triglicerida i ukupna razina kolesterola u liječenoj (tretiranoj) skupini, u usporedbi sa dijabetičnom skupinom, značajno smanjena (P <0,01). S druge strane, utvrđeno je da korištenje pčelinjeg otrova uzrokuje povećanje inzulina u serumu u usporedbi sa dijabetičnom skupinom (P <0,05).

Zaključak je da se pčelinji otrov može koristiti kao terapija za smanjenje razine glukoze i lipida kod štakora oboljelih od dijabetesa.

Budući da se dijabetes danas ubraja među najčešća endokrinološka oboljenja, sa prevalencom u stalnom porastu (osobito u razvijenim zemljama svijeta), ova znanstvena vijest o mogućem pozitivnim rezultatima liječenja dijabetesa pčelinjim otrovom kod štakora budi nadu za izliječenje šećerne bolesti i kod ljudi.

 

Dr. sc. Ivana Tlak Gajger
Vapnenasto leglo (askosferoza) je zarazna bolest poklopljenog pčelinjeg legla prouzročena plijesnima iz roda Ascosphaera. Plijesni su višestanične gljivice čije su stanice izduljenog oblika niti, te ih se naziva hife. Bolest je rasprostranjena na pčelinjacima diljem svijeta, a postoje indikacije da je pojavnost bolesti povećana u posljednjih nekoliko godina. Uzročnici mogu inficirati ličinke radilica, matice i trutova. Iako je bolest fatalna za svaku pojedinu zaraženu ličinku, uobičajeno ne dolazi do propadanja bolesne pčelinje zajednice. Međutim, uznapredovala bolest može dovesti do značajnog smanjenja broja pčela u zaraženoj pčelinjoj zajednici, a time i do značajnih šteta nastalih zbog smanjene proizvodnosti iste. Čovjekove aktivnosti vezane uz povećane potrebe za hranom imaju izravne i neizravne učinke koji su djelomično odgovorni za povećanu pojavnost bolesti. Genetika pčela, narušeno zdravstveno stanje, loša kondicija i prisutnost stresa također mogu pridonijeti. Stresirane pčelinje zajednice mogu naglo oslabiti, te se njihov imunosni sustav ne može boriti niti protiv sekundarnih uzročnika bolesti, a što ih čini podložnijima raznim infekcijama. Primjena nepravilnih tehnologija i provođenje loše pčelarske prakse dovode do širenja bolesti, a višekratna uporaba i nepravilno doziranje različitih veterinarsko-medicinskih proizvoda i/ili drugih kemijskih preparata za tretiranje pčelinjih zajednica protiv varooze može dovesti do smanjenja imuniteta zbog povećanog stresa. Uglavnom, svi uvjeti koji nepovoljno djeluju na pčelinju zajednicu i slabe otpornost pčelinjeg legla pogoduju pojavi bolesti.

 

Ivana Berg-Divald
Uzgoj pčela u Austriji postigao je značajnu razinu od srednjeg vijeka do danas, a posebice 1900-ih kada je već u ranim tridesetim godinama 20. stoljeća jedan od najboljih austrijskih pčelara Guido Sklenar izvozio kranjske matice u Kinu.

Pčelarstvom su se bavile gotovo sve društvene klase, a ono je uvijek igralo veliku ulogu u poljoprivrednom sektoru Austrije. Tradicionalno, pčelarstvo je bila obveza starijeg poljoprivrednika, koji je svoj posao proslijedio nasljedniku, ali tek nakon što je doživio stariju životnu dob. To je ujedno i razlog zašto je prosjek godina austrijskog pčelara uvijek bio relativno visok.

Broj zajednica i pčelari
Iako je bio prisutan trend opadanja broja pčelara (sa više od 30 tisuća u 1999. godini na 22 tisuće u 2008.), posljednjih godina situacija se stabilizirala, jer je svake godine oko 250 do 300 novih članova započelo s pčelarskim aktivnostima. Danas se oko 24 tisuće pčelara (250 od njih su profesionalni) brinu za gotovo 370 tisuća pčelinjih zajednica, tako da prosječan pčelar posjeduje po 15 košnica.

Organizacijske strukture
Kao i kod nas, pčelari su udruženi u Savez pčelara Austrije (Österreichischer Imkerbund) koji broji više od 23 tisuće članova svih kategorija (od hobista do profesionalnih pčelara), a u svakoj od devet saveznih austrijskih zemalja, Savez pčelara je predstavljen i regionalnim odjelima (Udrugama) u kojima broj članova varira od 7 i pol tisuća u Gornjoj Austriji do 400 u Beču. Neki od njih imaju i svoje vlastite škole za pčelare (primjerice u Beču, Grazu, Linzu).

 

Ivana Berg-Divald
Način na koji funkcinira vaš sektor pčelarstva i kako ostvarujete suradnju s ministarstvom može biti putokaz i ostalim poljoprivrednim proizvođačima –  poručio je pčelarima ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina otvarajući 9. Međunarodni pčelarski sajam 2. veljače u Gudovcu.

Čestitajući organizatorima na odlično obavljenom poslu, Tihomir Jakovina je sajam ocijenio najboljom specijaliziranom sajamskom priredbom u Hrvatskoj. Osvrčući se na stanje u pčelarstvu, ocijenio ga je dobrim te dodao da se još mora raditi na mjerama i projektima udruživanja proizvođača kako bi tako udruženi mogli kvalitetno iskoristiti mogućnosti koje se otvaraju ulaskom Hrvatske u EU.

– U 2011. godini pčelari su imali devet milijuna kuna potpora, a u 2012. smo isplatili 18 milijuna kuna jer smo prepoznali da je to izuzetno važna grana kojoj treba dati poticaj ne bi li se što bolje pripremili za ulazak u Europsku Uniju. Toliki iznos je predviđen za ovu i za sljedeće dvije godine, potvrdio  je Jakovina i dodao kako je budućnost pčelara kvalitetno udruživanje u zadruge i klastere, u školovanju i edukaciji te osmišljanju i izradi kvalitetnih projekata zbog povlačenja sredstava uz Europske Unije.

 

Matija Bučar
Kaže se da je siječanj mjesec kad “studen drvo siječe”. No sunce veće prosijava, iako je često “zubato”, a led se “topi i siječe”. Veljača je “prevrtača” jer je vrijeme prevrtljivo, no dani postaju “velji”, tj dulji i svjetliji. Za lijepa vremena već se osjeća toplina sunca. Na mjestima gdje kopni snijeg kroz uvelo lišće ili požutjelu travu uzdiže se velecvjetni kukurijek, visibaba i drijemavac. Zarumene se grmići crnjuše, žute se obronci od jaglaca, a uz lijesku procvjeta i drijen. Pri blagom podneblju u veljači još oskudnom biljnom svijetu pridružuje se jetrenka, mirisna ljubica, kukurijek, mali zimzelen, procjepak i druge vrste koje pripadaju proljeću.