SPOS logo
  • Bulgarian
  • Croatian
  • English
  • French
  • German
  • Hungarian
  • Macedonian
  • Romanian
  • Russian
  • Serbian
  • Slovenian
  • Spanish

SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

SPOS Ul. Dr Agostina Neta 30 A, 11070 Novi Beograd [email protected] 011/61-28-071 060/444-0-121 060/444-0-124 060/444-0-287

BEZ KOMENTARA

Milan Matić

Ul. Vojislava Ilića br. 77
15000 Šabac
(015) 323-599, (014) 56-138
(064) 296-78-15 
[email protected]

Krajem jula i početkom avgusta, u područjima gde je bilo intenzivnije paše, pčelinje zajednice su optimalno razvijene i sa rezervama hrane koju su pčele uskladištile i konzervirale u skladu sa svojom prirodom i potrebama, kako to vekovima rade. Polen u blizini legla garantuje kvalitetnu ishranu larvi i mladih zimujućih pčela, iznad čijeg klubeta su već zapečaćene rezerve perge i meda. Takvo komforno, bogato snabdeveno i uređeno plodište omogućava pčelama sve uslove za uspešno zimovanje i ranu prolećnu obnovu pčelinjih zajednica. Ali, pčele imaju svog gospodara, pčelara, koji kao i svaki gospodar ima poslednju reč. Od njegovih potreba, želja i pčelarskog umeća zavisi dalji život i rad svake zajednice pčela. Kao da su toga svesne, pčele se mnogo i ne bune kad njihove bogate zalihe meda iz medišnog dela košnice začas završe u sudovima za med njihovog gospodara. To je od njih nagrada za pčelara, za sav njegov uložen rad da im omogući povoljne životne uslove u kojima će one ostvariti svoje želje i želje pčelara. Samo, nije to uvek tako. 
Često su želje pčelara veće od proizvodnih mogućnosti njegovih pčela. Kod takvih pčelara, koji u pčelama ne vide vredne, marljive, štedljive, racionalne i nad svime „iskrene“ radnice koje zaslužuju posebnu pažnju i poštovanje, već se prema njima postavljaju kao grubi eksploatatori, nema „pravedne“ deobe viška pčelinjeg proizvoda. Takvim pčelarima je svako medište malo, pa zahvataju i med iz plodišnog dela košnice. U toj gramzivosti ne zadovoljavaju se samo krajnjim okvirima meda koji su zaštitnici pčelinjeg klubeta, već se u centrifugi nađu i okviri sa leglom i vencima meda. 
Nisam ovo izmislio. Takvom vrcanju meda sam nedavno prisustvovao kod jednog mlađeg kolege pčelara. Na moje negodovanje što pčelama oduzima i med iz plodišta, održao mi je „stručno“ predavanje: „Zato što ga u njemu ima previše, što time deblokiram i sređujem plodište. Matica onda proširi leglo i tako dobijem puno pčela za zimu“. Prekidoh ga na trenutak: „A šta će pčele bez hrane?“. Odgovorio mi je: „Umesto meda daću im šećerni sirup pa će da izgrade i koju satnu osnovu! Zar ne znaš, u knjigama piše da pčele najbolje zimuju na mladom saću i medu od šećera! Što se tiče legla u centrifugi, nije bitno za to malo larvi, a zatvorenom leglu ne smeta“. Nastavio je tako moj kolega „pčelar“ iako ni sam u to nije verovao. „Eto vidiš, tako ja to radim i nikad nisam bez dosta livadskog meda, a on ima dobru prođu!“. 
Ostao sam bez reči, a vi poštovani prijatelji, bez mog daljeg komentara. Bolje je tako nego da iz mene provali bujica reči, koje neće promeniti način rada pčelara kojima je kratkoročni interes iznad svih životnih pravila pčela. Verovatno spadam u pčelare starog kova, za koje je pčelarenje saradnja sa pčelama i prirodom. Ono mi je, pre svega, zadovoljstvo, ali donosi i odgovarajući profit. 
Ne znam zašto sam baš o ovome pisao, jer većina pčelara uvek „sve zna“ i ne treba im valjda savet kad, kako, koliko i odakle će pčelama oduzeti med! Pa ipak, nadam se da ovo moje zapažanje neće biti bespotrebno, ili kako kaže gospodin Gutović: „Ne može nikom da škodi, a može nekome da koristi“.

Preuzmite ceo tekst

Nazad