SPOS logo
  • Bulgarian
  • Croatian
  • English
  • French
  • German
  • Hungarian
  • Macedonian
  • Romanian
  • Russian
  • Serbian
  • Slovenian
  • Spanish

SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

SPOS Ul. Dr Agostina Neta 30 A, 11070 Novi Beograd [email protected] 011/61-28-071 060/444-0-121 060/444-0-124 060/444-0-287

EKSPERIMENT LETNJEG TRETIRANJA VAROE OKSALNOM KISELINOM


(Tekst je napisan 2005. godine)

Odavno je nauka dokazala, a mi na pčelinjacima i u praksi potvrdili izuzetnu efikasnost zimskog tretmana oksalnom kiselinom. Međutim, opšte je poznata moja ideja (još od okruglog stola na prošlogodišnjoj tašmajdanskoj izložbi) o letnjem tretiranju varoe oksalnom kiselinom. Valjalo je celu stvar proveriti što sam i učinio, a zajedno sa mnom i nekoliko zainteresovanih pčelara širom Srbije, koji su ovo istraživanje učinili značajnijim i validnijim. Istraživanje je zasnovano na dostupnim naučnim saznanjima, ali je tretman obavljen leti, kada u košnici još ima legla. Prvobitna ideja je bila da tretiram samo polovinu pčelinjaka eksperimentalno, ali sam ipak odlučio da žrtvujem ceo pčelinjak (u slučaju da oksalna kiselina ne da odgovarajuće rezultate). Smatrao sam da ovu ideju treba proveriti, a ko bi drugi prihvatio da to uradi tako mazohistički, ako ne ja sam. Tretirao sam 9. i 11. avgusta svih 60 društava na mom pčelinjaku. Primenjen je šećerni rastvor 1:1 (600 g šećera u litru rastvora), tako što je pomešan 1 kg šećera sa 1 litrom vode. Na litar dobijenog rastvora sipano je 35 g dihidrata oksalne kiseline. Primenjena je metoda nakapavanja (prosečno oko 75 ml lekovitog rastvora po normalno razvijenom društvu, dok se raspon kretao, zavisno od snage zajednica, od 50-110 ml). 
Broj opale varoe sam brojio svaki dan, kada je to bilo izvodljivo, a kada nije pravio sam pauze, jednu od pet (kratak godišnji odmor), a jednu od osam dana (Kongres Apimondije). Rezultate možete pogledati u tabeli, a onda bih analizirao važne momente. Napominjem da brojanja koja su vršena na nekoliko dana ne smatram validnim, jer je očigledno da insekti nose varoe. Zato u rubrici o prosečnom padanju stoji znak pitanja tamo gde je očito da je varoa morala da padne u većem broju od izbrojanog, ali „nije“, pošto su je očigledno insekti odneli. Samo svakodnevno brojanje tokom leta može dati upotrebljive podatke. Još bi bilo bolje brojanje na 12 sati. Tokom zime insekata nema, pa se može brojati u razmaku od desetak i više dana. 
Padanje varoa od oksalne kiseline brojao sam 27 dana. Poslednjih dana, sasvim neočekivano, broj dnevno opalih varoa se ustalio. Kao što ste videli iz izveštaja sa Apimondije, tako nešto se nije moglo očekivati, pošto prema naučnim podacima oksalna data tokom leta ispari iz košnice za svega nekoliko dana (doduše, u toploj Italiji). Međutim, i posle 27 dana nije bilo tendencije opadanja efikasnosti. Na žalost, ta kontinuirana „efikasnost“ pokazala se nedovoljnom. Doduše, pitanje je koliko bi varoa prirodno opadalo dnevno i da nijedan preparat nije primenjen, pa bi i to trebalo imati u vidu prilikom razmatranja podataka iz tabele. 
Bilo je očigledno da je oksalna imala sasvim dovoljno vremena da za 27 dana obavi svoje. Sada je trebalo odabrati preparat za kontrolu, ali tu nije bilo mnogo izbora, na moju žalost. Tako se na moj pčelinjak, silom prilika, posle mnogo godina (poslednji put sam amitraz primenio 1993. godine) privremeno vratio amitraz. Jer, drugog izbora za kvalitetnu kontrolu nisam imao, a bilo je nužno proveriti tretman oksalnom kiselinom, i eventualno koliko toliko spasiti društva, ako nije bilo željenih rezultata. Rezultate možete pogledati u tabeli ispod teksta. Još jednom se potvrdila činjenica da je svako društvo priča za sebe. 
Ispitivana grupa društava predstavlja proizvodne zajednice sa starim maticama, koje ničim nisu uznemiravane cele godine. Važno je napomenuti da je na ostatku pčelinjaka bilo mnogo manje varoe, jer je većina društava razrojavana, od nekih je uzimano leglo, od nekih pčele. Kod rojeva skoro da nema padanja varoe. Kod svih ovih društava nisam brojio opadanje od oksalne, ali je opadanje od amitraza (orijentaciono brojanje, procenjivanje) bilo mnogo manje (za čak 75,7% manje) nego na eksperimentalnom delu pčelinjaka.
Iako je teško utvrditi efikasnost bilo kog preparata tokom perioda legla (zbog nemogućnosti utvrđivanja broja preostalih varoa), procenjujem da se ukupna efikasnost kretala na nivou koji nam je saopštio Nanetti na Kongresu Apimondije, oko 40-50%, što je za ovaj period apsolutno nedovoljno. 
Zaključak je jednostavan. Oksalna kiselina primenjena leti u gore navedenoj dozi, u optimalnim uslovima primene (visoka vlažnost vazduha sa temperaturom vazduha uglavnom ispod 30 °C), ne obara dovoljan broj varoe. Efikasnost zavisi od društva do društva, ali ne postiže neophodan nivo za ovo doba godine (od bar 90%). Nameće se činjenica da ona može biti od značajne pomoći u letnjem suzbijanju varoe, ali nikako kao jedini preparat. Iz spektra za moderan svet prihvatljivih preparata, kao dopunu možemo izabrati mravlju kiselinu i timol (ne zna se koji je skuplji i koji zahteva više iskustva). Iz spektra hemijskih preparata, većina pčelara bira amitraz (relativno jeftin i efikasan), sam ili u kombinaciji sa fluvalinatom. Iako imperativ današnjice i beskompromisni zahtev sutrašnjice traže primenu prvonavedenih preparata, pčelari se uljuljkuju u „blagodetima“ efikasnog amitraza smatrajući ga „lekom“ izbora. To može biti mač sa dve oštrice, s tim što obe mogu biti opasne. Kao prvo, pojavljuju se naučni izveštaji o sojevima varoe otpornim na amitraz, što će se nekada sigurno dogoditi i kod nas, ako već nije. Kao drugo, možemo očekivati donošenje zakonskih propisa koji će onemogućiti nabavku, ako ne i primenu amitraza. Onima koji do tog trenutka nisu stekli iskustva sa drugim preparatima, trebaće bukvalno godine da steknu odgovarajuće iskustvo koje će obezbediti stabilnost u efikasnosti. Čini se najboljom preporukom stav da preparate treba umereno i mudro kombinovati, sve više bežeći od tzv. „teških“ hemikalija. Budućnosti radi.
Pravi put leži u tzv. integralnoj borbi protiv varoe, koja se ne oslanja isključivo na hemikalije, već podrazumeva i mnoge druge mere. O tome će se tek pisati. Ali unapred treba da znate da je to najteži put, koji zahteva najviše odricanja i mnogo, mnogo znanja i muke. 
Možda bi veća doza oksalne kiseline učinila više, ali to je samo hipoteza. Možda bi bilo dobro dati je odmah posle bagremove paše i tako znatno zadržati razvoj varoe. I to je hipoteza. A hipoteze zahtevaju provere, koje su naporne i nadasve skupe. Sa druge strane, ovako vlažno vreme išlo je u prilog efikasnosti oksalne kiseline. U nekoj izrazito sušnoj godini, efikasnost bi verovatno bila manja. 
U ovom eksperimentu izložio sam riziku čitav svoj pčelinjak ne tretirajući ga ničim drugim čitave sezone, samo da bih saznao istinu o letnjem tretmanu oksalnom kiselinom. Prebrojao sam više od 30 000 varoa. Nebrojeno puta otišao kolima na pčelinjak i utrošio sate na brojanje varoe (celo jedno radno vreme sam neprestano brojio varou). Ako želite da nešto saznate, to je cena.

Preuzmite ceo tekst

Nazad