Malo je poznato da veća količina praznog saća u košnici itekako pojačava agresivnost pčela.
Pčelinja društva koja se nalaze u košnicama sa velikim površinama praznog saća, odgovaraju na atake dva puta brže i ubadaju napadača dva puta više nego društva sa vrlo malim površinama praznog saća (Collins, Rinderer, 1985). Iz praznog saća oslobađa se do sada neidentifikovani feromon, koji pojačava izletanje pčela i aktivnost na sakupljanju i skladištenju meda, ali i podiže nivo odgovora na napade. Uticaj praznog saća, bez obzira da li je u njemu gajeno ili nije gajeno leglo, na pojačavanje aktivnosti pčela na sakupljanju meda davno je poznato (Rinderer, Baxter, 1980). Kada nektara u prirodi ima u izobilju, društva sa više praznog saća donose oko 30% meda više.
Collins i Rinderer (1985) ukazuju da sve to potiče odatle što su utvrdili da društva u prirodi sa velikim količinama praznog saća imaju osnovnu potrebu da zaštite ono malo meda koji su već prikupile, pa je priroda „udesila“ da budu agresivnije kada ima mnogo praznih ćelija u košnici, jer je tada posebno bitno zaštititi stvorene zalihe.