SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

Izašao je iz štampe časopis "Hrvatska pčela" za decembar.

Evo i sadržaja broja:

 

 

 

 

Igor Petrović
Prosinac je mjesec kada se radovi sele u pčelarske radionice. Od radova na pčelinjaku ostalo nam je jedino osigurati mir na pčelinjaku – što podrazumijeva obilazak pčelinjaka i provjeru postolja i košnica, jer većina pčelinjaka je smještena na otvorenom i postoji opasnost da divljač napravi određenu štetu. No, tijekom obilaska nije poželjno otvarati same košnice jer svako otvaranje uznemirava zajednicu što dovodi do povećane potrošnje hrane, a jače uznemiravanje dovodi do raspada klupka bez mogućnosti ponovnog formiranja. Ukoliko padne i obilniji snijeg, nije ga potrebno čistiti do trenutka kada se počne otapati, tada ga je potrebno ukloniti, pogotovo s poletaljke. Ako očekujemo pročisni izlet pčela, ispred košnice treba rasprostrti slamu ili piljevinu jer svaka pčela koja sleti na snijeg je izgubljena.

Ovo razdoblje većina, pogotovo starijih pčelara, provodi u svojim radionicama uz stolarske strojeve, stolarske kombinirke, na kojima izrađuje okvire i košnice za vlastite potrebe. Prema sadašnjem modelu poticanja upitna je isplativost izrade košnica i okvira, no zadržala se kod određenog broja pčelara koji pčelare sa nestandardnim dimenzijama košnica i okvira. Tijekom rada sa strojevima treba se pridržavati svih mjera zaštite na radu i glavno stolarsko pravilo je da su pile i noževi oštri.

 

Josip Križ
Već duže vrijeme razmišljam na koji način motivirati hrvatske pčelare da povećaju proizvodnju voska. Kako puno komuniciram, a i susrećem se s pčelarima, velika većina kupuje satne osnove umjesto da mijenja vlastiti vosak sa vlastitog pčelinjaka, ali treba raditi, a to je teško. I što se događa? Nedostatak voska, a kada osnova sklizne ili jednostavno nestane iz okvira, onda je kriv netko drugi. Hrvatska je zemlja u kojoj je pčelarstvo značajna grana poljoprivrede, ali je proizvodnja voska jako niska. Jedna pčelinja zajednica proizvede svega oko 300 grama pretopljenog voska. To se može objasniti ovako – činjenice govore da velika većina pčelara slabo mijenja staro i crno saće novim osnovama ili to čine nedovoljno, a mali je broj onih koji prikupljaju zaperke, otpatke s podnica nakon zimovanja (a to su medni poklopci, čisti vosak), i to sve jednostavno propada. To su velike pričuve, koje bi trebalo potpuno iskoristiti, a ne bacati. Kada imamo u vidu da svake godine mijenjanjem samo 3 do 4 plodišna okvira i 2 do 3 medišna okvira, pčele dodaju 200 do 300 grama novog voska, izgrađujući novo saće, i da se od okvira građevnjaka (tko ih koristi) dobije od 0,5 do 1 kg voska, slobodno možemo zaključiti da od jedne jake pčelinje zajednice, kada je paša dobra, možemo dobiti od 1 do 1,3 kg voska, a u nekim slučajevima i više. Zbog toga u širokoj pčelarskoj praksi treba redovito primjenjivati redovitu zamjenu saća, ne da bi se zadovoljile potrebe pčelarstva, već da bi bilo voska i za izvoz (ne bi morali uvoziti tko zna što, a najmanje vosak). Usporedo s tim trebamo sakupljati sve voštane otpatke tijekom pregleda pčelinjih zajednica i čišćenja podnica košnica, zaperci po okvirima, poklopci stanica tijekom otklapanja saća kod vrcanja meda itd.

 

Milan Kramer
Razvojem pčelarstva dolazi se do novih spoznaja, pa tako bilježimo brojne vrste košnica sa pokretnim saćem, tipa LR, DB, AŽ, Farrar… Danas su košnice sa pokretnim saćem nezaobilazno sredstvo u pčelarstvu. Najstarija košnica sa pokretnim saćem je LR košnica, a na osnovu nje, ali i prilagodbe uvjetima, gdje su ostale proizvedene košnice, nastale su ostale, tipa: AŽ, DB, Farrar i na kraju – pološka, koja je nastala početkom 20. stoljeća. U Mađarskoj je napravljena pološka sa 12 i 18 okvira, koji su postavljeni na toplo, dok su svim ostalim tipovima košnica okviri postavljeni na hladno. Autor dotične pološke bio je poznati i veliki mađarski pčelar Boczandy, koji je patentirao i zaštitio pološku (unutarnjih dimenzija okvira 33 cm x 40 cm) sa 18 okvira. Pološka je napravljena za ovaj dio Europe, gdje je obilje bagremove šume, a poznato je da je bagrem jedan od najbolji pčelinjih paša, gdje  pčele u kratko vrijeme mogu unijeti čak i 50 kg meda. Zanimljivo je da 18 okvira pološke ima zapreminu kao 29 okvira LR košnice. Vidjevši da dosadašnje košnice nisu jednostavne za rad (LR, AŽ, DB, Fararove) na kontejnerima, mađarski pčelari odlučili su svoju košnicu Boczandy pološku ugraditi na kontejner. U mjestu Tolna (ujedno i županija Tolna) napravili su prvi ogledni kontejner s pokretnim podom. Na kontejneru je postavljeno 4 reda poloških košnica, bez pokretnog poda teško bi se mogli raditi pčelarski radovi u košnicama. Razradivši tehnologiju postavljanja košnica i rada s njima na prvom kontejneru, krenulo se u proizvodnju. Mađarski pčelari odmah su to prozvali Tolna kontejneri, jer su proizvedeni u mjestu Tolna.

 

Lovro Krnić
Kada sam 2002. godine prelazio iz konvencionalnog u ekološko pčelarstvo, jedan od najvažniji uvjeta je bio, i do dana današnjeg ostaje, ekološka satna osnova.

Kako bi riješili ovaj problem, Ministarstvo poljoprivrede je predložilo, a potom je donesen Zakon o ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji, s Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN 13/02), s izmjenama i dopunama (NN 10/07), evo kakve su nam bile mogućnosti rješenja ekoloških satnih osnova:
·    da kroz duži vremenski period prikupimo medne poklopce te da ih pretopimo u vosak, vosak odnesemo proizvođaču satnih osnova da nam on izradi satne osnove samo od našeg donesenog voska.

Nažalost, ovakav način dolaska do ekoloških satnih osnova preporučuje se i danas. Ovakav postupak je neizvediv, a nije niti ekološki. Neizvediv je zato što nam niti jedan proizvođač satnih osnova ne želi izraditi satne osnove samo od našeg voska. Razlog tome je što svi proizvođači konvencionalnih satnih osnova ne žele, što imaju pravo, da  prostorije i aparate i dovedu u ekološko stanje, niti da izrađuju ekološke satne osnove, jer im se to ne isplati. Isto tako, veliki broj konvencionalnih pčelara žali se na kvalitetu konvencionalnih satnih osnova. Za sada u našoj zemlji ne postoji niti jedan proizvođač ekoloških satnih osnova. Kod nas još nitko službeno nije dao vosak od kojeg se izrađuju konvencionalne satne osnove na analizu, niti postoji zakonska osnova za to.

 

Ivana Berg-Divald
Prema izvješću, predstavljenom u časopisu PLoS One, iz nalaza je teško zaključiti tko je i kako ugradio plombu čovjeku koji je umro u dobi između 24 i 30 godina, a čiji su ostaci vilice otkriveni 1911. u kraškoj jami nedaleko od Črnega Kala. Iako je pronađeni ostatak bio jedan od najstarijih u tom području, u vrijeme kada je pronađen nije izazvao veliku pozornost, već je katalogiziran i pohranjen u Prirodoslovnom muzeju u Trstu.

Kada je napravljena analiza radioaktivnog ugljika koja je pokazala da je čeljust stara oko 6 500 godina, arheolozi su zaključuli da su se ljudi, koji su živjeli u tom području u vrijeme neolitika, uglavnom bavili uzgojem ovaca, stoga stručnjaci pretpostavljaju da su koristili zube kao „treću ruku“, primjerice za pridržavanje konca tijekom predenja, a postoje dokazi da su koristili i pčelinje proizvode, uključujući i vosak.
 

Ivana Tlak Gajger
Posljednjih je godina utvrđeno smanjenje broja i raznolikosti prirodnih oprašivača, posebice medonosnih pčela i bumbara. Navedena pojava posljedično može dovesti do značajnih poremećaja u prirodnim ekosustavima i poljoprivrednoj proizvodnji. Pritom, vjeruje se da jačina „oprašivačke krize“ nema snažan učinak samo na poljoprivredu i njome povezanu ekonomiju, već na smanjenje bioraznolikosti biljaka i posljedično nestanak pojedinih vrsta krajolika. Najviše zabrinjava naglo smanjenje broja zajednica medonosnih pčela, osobito u središnjoj Europi. Budući da je utvrđeno mnogo mogućih stresora, odnosno uzročnika gubitaka pčelinjih zajednica, uključujući virusne infekcije te prisutnost mikrosporidija i pesticida, smatra se da navedeni uzročnici istodobnim djelovanjem i u različitim kombinacijama najvjerojatnije dovode do uginuća. Ta činjenica je potaknula istraživače na provođenje istraživanja, počevši od trenutačno važeće hipoteze o povećanim gubicima pčelinjih zajednica uzrokovanih mnoštvom različitih čimbenika u zajedničkom nastupu. Zanimljiv članak pod naslovom „Interactions between Nosema microspores and a neonicotinoid weaken honeybees (Apis mellifera)“ objavljen je u znanstvenom časopisu Environmental Microbiology. U članku je opisan utjecaj insekticida na pčele invadirane nozemozom, odnosno njihov zajednički učinak na zdravlje i ugibanje pčela.

 

Ivana Berg-Divald
U organizaciji Saveza pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije, te uz pokroviteljstvo Ministarstva poljoprivrede i Splitsko-dalmatinske županije, već treću godinu zaredom uspješno je održan međunarodni pčelarski sajam "Dalmatina 2012".

TREĆA DALMATINA – DAN PRVI
Treća po redu pčelarska manifestacija "Dalmatina" započela je u petak radionicom o poreznom statusu poljoprivrednika, obveznim doprinosima za socijalno osiguranje poljoprivrednika te o zapošljavanju u poljoprivredi gdje su nas dr. sc. Marija Zuber i Ivica Milčić iz Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika upoznali s načinima stjecanja statusa osiguranika po osnovi obavljanja poljoprivredne djelatnosti te su pojasnili socijalno osiguranje poljoprivrednika koji nisu porezni obveznici. Također su informirali pčelare što trebaju napraviti ako im je pčelarstvo druga djelatnost; kako se može obavljati poljoprivreda uz radni odnos ili mirovinu. Govorili su o vrsti i stopi obveznih doprinosa, ovisno o statusu u sustavima osiguranja te kako riješiti socijalno osiguranje članova obitelji pčelara. Isto tako, voditelj radionice je objasnio što znači paušalno oporezivanje poljoprivrednika; tko su sve obveznici poreza na dohodak, odnosno dobit, te što znači ulazak i izlazak iz sustava poreza na dodanu vrijednost i kako voditi poslovne knjige i evidencije pčelara – o čemu će u jednom od sljedećih brojeva „Hrvatske pčele“, kako nam je obećano, podrobnije pisati savjetnik – urednik časopisa „Računovodstvo i financije“ Ivica Milčić. Osim toga, ovi računovodstveni stručnjaci pojasnili su i aktualnu problematiku – zapošljavanje radnika u poljoprivredi te su odgovarali na brojne upite pčelara.

 

Ivana Berg-Divald
Ankica Brkić prva je profesionalna pčelarka na ovim prostorima koja je davne 1958. godine završila pčelarsku školu u Novom Vinodolskom. Isto tako, na njen prijedlog je osnovano i pčelarsko društvo u Slavonskom Brodu 1965. godine gdje je 10 godina obnašala funkciju člana Upravnog odbora, a kao istaknuta dopisnica, ispred svog društva, aktivno je sudjelovala i na Skupštinama Hrvatskog pčelarskog saveza u Zagrebu. Napisala je više od stotinu članaka o pčelarstvu koji su objavljeni u Gospodarskom listu, reviji Selo, Hrvatskoj pčeli, listu Pčelarstvo iz Beograda i mnogim drugim uglednim magazinima, a kao uspješnu izvjestiteljicu s terena, pčelarska škola iz Novog Vinodolskog imenovala ju je i voditeljicom Ogledne pčelarske stanice za Slavoniju i Baranju. Osim predanog rada za dobrobit pčelarstva i života posvećenom pčeli, gospođa Brkić je najzaslužnija što je naš list ponovno vratio svoj naziv „Hrvatska pčela“. Stoga smo odlučili prenijeti životni pčelarski put ove jedinstvene legedne i enciklopedije pčelarstva – Ankice Brkić.

 

Ivana Berg-Divald
Budući da su naši pčelari, koji sele svoje pčelinje zajednice na ličke i paše Gorskog kotara, imali učestale štete na svojim košnicama od gladnih medvjeda, koji ne samo da su pojeli sav med, već su i u potpunosti rasturili košnice te zgnječili pčele, donosimo pojašnjenje kako da se oštećeni pčelari obeštete.

Predsjednik povjerenstva za gospodarenje velikim zvijerima i član Nacionalnog povjerenstva za izradu plana gospodarenja smeđim medvjedom u RH prof. dr. sc. Đuro Huber s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu odmah nam je na početku u kratkim crtama pojasnio da prijavu štete na pčelinjacima prijavljuje vlasnik košnica lovoovlašteniku koji gospodari lovištem na čijem teritoriju je počinjena šteta. Šteta se prijavljuje u pisanom obliku i nju nadoknađuje lovoovlaštenik, osim ako je šteta napravljena, primjerice, u Nacionalnom parku – tada štetu ne snosi ovlaštenik lova. Osim toga, profesor Huber nam je priložio popise zabilježenih šteta od medvjeda, gdje se vidi da je u tome košnica vrlo malo, tako da u 2011. godini nije prijavljena niti jedna.

 

Matija Bučar
Velecvijetna divizma (Verbascum densiflorum Bertol.) naočita je višegodišnja biljka visoka od 0,5 do 3 metra. Stabljika je uspravna, zadebljana, obrasla listovima, posuta mekim pepeljastosivim dlačicama, jednostavna ili u gornjem dijelu kratko razgranjena. Listovi su široko eliptični ili srcasti, žućkasto pustenasti. Gornji listovi su manji i sjedeći. Cvjetovi su u čupercima po 2 do 5 zajedno u dugom i jednostavnom cvatu. Vjenčić cvijeta je s pet sumpornožutih latica i pet prašnika s tamnoljubičastim vunenastim dlakama. Ta je vrsta divizme razmjerno česta. Raste na mjestima pod izravnim utjecajem čovjeka, napose uz ceste i šljunčare, na sječinama, uz riječice i potoke i na suhim travnjacima. Moramo spomenuti još dvije vrlo česte vrste: pustenasta i austrijska divizma.