SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

Završen je časopis "Hrvatska pčela" za mart.

Evo i sadržaja broja:

 

Ivan Tucaković
Koncept “Pčelarski radovi po mjesecima” predstavlja određeno pojednostavljenje u godišnjem ciklusu poslova na pčelinjaku. U Hrvatskoj je nekoliko regija, različitih lokalnih klimatskih prilika, flora je različita, gustoća pčelinjaka, dostupnost lokacija… Stoga opis radova u jednoj sezoni mora obuhvatiti svima zajedničke probleme i rješenja, a specifičnosti učimo kroz praksu, savjetovanjem s pčelarima regije i vlastitim uvidom.

Ovim ću tekstovima opisati rješenja određenih problema do kojih sam došao dugogodišnjim promatranjem, radom, a ponajviše diskusijom i savjetovanjem s kolegama. Savjeti će se uglavnom odnositi na pčelare početnike, kojih je zadnjih godina sve više, a njima su i najvažniji. Iskusniji su ionako uvjereni da su njihove metode dobre, i ja ih nemam namjeru dovoditi u pitanje. Uostalom, ovo i nisu preporuke za primjenu na vašim pčelinjacima, već moje viđenje života s pčelama, a vi ćete iz svega uzeti što vam se sviđa. Tako to funkcionira.

 

Bruno Mavrinac
Bliži se rano proljeće kada pčele trebaju čistu i higijensko ispravnu vodu i ovo je pravi trenutak da im ponudimo novu pojilicu s kojom ćemo biti zadovoljni.
Moram priznati, da sam do sada napravio više od desetak raznih pojilica, ali niti s jednom nisam bio zadovoljan. Izuzetak je pojilica na lulici moje “vanjske hranilice”, ali vodu ljeti potroše za dva do tri dana.

Prije nekoliko godina pročitao sam članak o pojilici autora Milanka Baraća, zato sam dugo vremena razmišljao da izradim pojilicu na „moj način” jer je navedenu pojilicu vjerojatno teško dizati s obzirom da boca s vodom teži cca 20 kilograma i visi na grani, što kod mene ne dolazi u obzir zbog bure. Pojilicu sam realizirao pod nazivom: „Okretna pojilica”.

 

Josip Križ
Da bi jedna pčelinja zajednica imala visoku produktivnost u sezoni koja dolazi, mora već u kolovozu imati mladu maticu poznatog podrijetla, dovoljnu količinu kvalitetne hrane (ne med od čistog šećera), najmanje 15 do 18 kg, od čega mora biti i 2 do 3 okvira peludi. Zajednica mora ući u zimu sa 8 do 9 okvira zaposjednutih pčelama koje obuhvaćaju oba LR nastavka. Takva zajednica će biti sposobna započeti intenzivan razvoj i samo odgajanje legla, i to šest tjedana prije prve ozbiljnije paše (na kontinentu je to uljana repica), koja predstavlja najvažniji izvor nektara i peludi u većem dijelu Hrvatske. Izuzetno je važno suzbijanje varoe, koje mora biti na vrijeme i bez milosti sredinom ljeta i početkom jeseni, i naravno – nikako se ne smije izostaviti zimski tretman. Koja sredstva upotrijebiti? Naravno ona koja budu efikasna. Kada smo to sve dobro i na vrijeme napravili, te takve zajednice imaju dobre pričuve meda u proljeće – najmanje 10 do 12 kg i unos svježe peludi, zagarantiran je pravovremeni razvoj zajednice i legla bez takozvanog stimulativnog prihranjivanja što je postalo pomodarstvo i natjecanje tko će „nakrkati“ više svakojakih pogača sa svakakvim dodacima kao da je pčela svinja, a ne kukac. Tijekom proljetnog perioda izuzetno je važno da pčelama bude dostupna voda blizu pčelinjaka, a da pojilice budu na sunčanom mjestu kako bi se voda malo zagrijala, jer za malo hladnijih dana dosta izletnica gubimo prilikom traženja i uzimanja hladne i nečiste vode.

 

Borut Gosar, Andreja Kandolf
Iako zima i sezona prehlada polako prolaze, na prodaji naših proizvoda uvijek treba raditi. Da biste povećali dodanu vrijednost svog meda, predstavljamo vam novi proizvod – koncentrirani ekstrakt ehinaceje (crvene rudbekije ) namijenjen ponajprije kao dodatak medu. Prednost meda s dodatkom crvene rudbekije je u tome da njihova kombinacija blagotvorno utječe na otklanjanje (učinak meda) i liječenje (učinak crvene rudbekije) simptoma prehlade ili gripe. Opće je poznato da med zbog svojih blagotvornih svojstva pomaže ublažavati kašalj, djeluje smirujuće na upaljeno grlo, te da ima antioksidacijska i antibakterijska svojstva. S druge strane, ehinaceja jača otpornost organizma što pridonosi bržem ozdravljenju.

Ehinaceja ili crvena rudbekija (Echinacea purpurea Moench) zeljasta je trajnica iz roda Echinacea i porodice glavočika. Rod Echinacea dolazi od grčke riječi echinos koja znači jež, odnosno morski ježinac, a odnosi se na središnji dio cvijeta koji ima bodljikavi izgled. Uporaba biljke ima poprilično dugu povijest jer su ju koristila brojna plemena sjevernoameričkih Indijanaca za liječenje svih vrsta rana, protiv različitih upala, za ublažavanje uboda insekata i zmijskih ugriza, protiv kašlja, prehlade, zubobolje, grčeva u trbuhu, pa čak i protiv gonoreje. I danas su pripravci od ehinaceje među najprodavanijim i cijenjenim biljnim lijekovima kako u Europi, tako i u SAD-u. Ponajprije ih koriste za jačanje imuniteta.

 

Nenad Strižak
Pića od meda sve su traženija. Nerijetko pri kupnji meda potrošači traže medicu koja se sve češće naručuje i u ugostiteljskim objektima. Pojedini pčelari postigli su zavidnu razinu kvalitete proizvodnje i raznovrsnosti ponude pića od meda. Međutim, sustavno djelovanje pčelara u toj specifičnoj proizvodnji pića ne postoji što dovodi do brojnih poteškoća.

Za mnoge korisnike, pa i ne mali broj pčelara sva pića od meda su „medice“. Danas se u ugostiteljskoj ponudi pod nazivom medica nudi liker od meda. Kako je svaki jezik, pa tako i hrvatski, živ, te podložan promjenama koje diktira životna realnost tako dolazi i do novih naziva ili promjene dosadašnjeg značenja. Primjerice, ponegdje se u Hrvatskoj pod medicom naziva vino od meda, odnosno medovina, ili  bezalkoholno piće na bazi meda i vode. Lokalno se koriste i izrazi gvirc ili gverc od njemačke riječi gewurze u značenju mirodija koje se stavljaju u medovinu. Kako je u komunikaciji korištenje jedne riječi praktičnije od korištenja više riječi, tako je lakše i brže zatražiti medicu nego liker od meda. Dakako, tada vino od meda trebamo nazvati medovinom, a rakiju od meda medovačom.

 

Morena Tomić, Saša Prđun,
Hrvatsku tradicijsku kulturu obilježava izrazita raznolikost. Ekološki uvjeti i utjecaji kultura s kojima su Hrvati tijekom povijesti dolazili u dodir (sredozemna, srednjoeuropska, starobalkanska, orijentalna i dr.) uvjetovali su razvoj tri specifične regionalne kulture: panonske, dinarske i jadranske. Izdvojili bi panonsku kulturu, budući da je za nju, među ostalim, karakterističan i licitar – šareno ukrašen kolač koji se tradicionalno proizvodi u sjevernoj Hrvatskoj, najčešće u obliku srca, a o kojemu će biti nešto više riječi u ovome članku.

Hrvatska ima ukupno 13 dobara upisanih na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Upravo je i medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske jedan od njih.

 

Lovro Krnić
Pčele su oduvijek smatrane svetim životinjama, božjim glasnicima i poslanicima, a u kršćanstvu su bile i Božji sluge. Vjerovalo se  da im je porijeklo iz raja i tada su bile Božji pomoćnici. Legenda kaže da kada su pčele bile u raju da su bile bijele boje, ali kada su Adam i Eva sagriješili i protjerani iz raja – pčele su postale smeđe. Vjeruje se da je njihovo zujanje ugodno na Badnje veče u čast novorođenog sina Božjeg. Ubiti pčelu smatra se veliki grijeh zbog njezinog rajskog porijekla, i može onome tko to učini donijeti veliku nesreću. Pčele ne mogu opstati u onom domaćinstvu gdje vlada nesloga, netrpeljivost, svađa, pijanstvo, psovanje i dr. Pčele ne vole nečistoću (što i danas primjećujemo), a ako ih se mislima vrijeđa – tada su u stanju izbosti onoga tko ih vrijeđa i omalovažava. U kršćanstvu simboliziraju rad, trud, red, čistoću, razum, promišljenost, suradnju, te iznad svega – štedljivost, i zato su često u raznim narodima i državama simbol privrede. U srednjovjekovnoj kršćanskoj ikonografiji pčele označavaju majku Božju i njezino djevičanstvo, jer se za njih nekada mislilo da su se bespolno razmnožavale, a med je simbol njezina sina Isusa Krista. I nama je poznato da pčele nikada ne spavaju, pa u kršćanstvu označavaju kršćansku budnost i vatrenu predanost. Pčele u letu kroz zrak simboliziraju dušu na putu ka Božjem kraljevstvu. Na srednjovjekovnim freskama pčele simboliziraju kršćanske vjernike, a ulište simbolizira crkvu. Pčelinja košnica simbolizira složnu i pobožnu kršćansku zajednicu, a kršćani trebaju biti slični pčelama: marljivi i vjerni svome domu i Bogu. Pčela je simbol Svetoga Ambrozija i Svetoga Clairvauxa, kao simbol rječitosti, jer su se oba sveca obraćala običnom puku riječima slatkim kao med, a ova zgoda se pripisuje i Svetom Ivanu Zlatoustom.

REPORTAŽA

 

Pčelarski sajam u Gudovcu prerastao u nezaobilaznu
pčelarsku manifestaciju u Europi!

Ivana Berg-Divald
– Samo dobro organizirani i udruženi proizvođači mogu jačati sektor kojim se bave, a time lakše konkurirati na tržištu i razgovarati o dodatnim mogućnostima financiranja iz europskih fondova za ruralni razvoj i izravna plaćanja. Stoga, ponosno mogu reći da je Hrvatski pčelarski savez jedina poljoprivredna asocijacija u Hrvatskoj koja je u tome uspjela, rekla je zamjenica ministra poljoprivrede Snježana Španjol otvarajući 8. veljače najveću pčelarsku manifestaciju u ovom dijelu Europe – 10. Međunarodni pčelarski sajam u Gudovcu, te je čestitala HPS-u na odličnom obliku udruživanja – od 145 udruga na županijskim razinama do krovne organizacije, Hrvatskog pčelarskog saveza. Dodala je kako pčelari, u odnosu na druge poljoprivredne grane, uz osnovni imaju i dodatni potencijal koji proizvodnju čini profitabilnom.

Održani 14. dani meda "Zlatna pčela" i 9. županijsko ocjenjivanje meda

Igor Petrović
Pod pokroviteljstvom Sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel, Zajednice pčelarskih udruga Sisačko-moslavačke županije, Turističke zajednice Općine Topusko i Top-Terma d.o.o. 15. i 16. veljače u Topuskom su održani 14. dani meda “Zlatna pčela” i 9. županijsko ocjenjivanje meda. U okviru tradicionalne manifestacije priređena je izložba pčelinjih proizvoda i opreme, stručno-edukativni skup i “Pčelarski bal”.

Dane meda je kao izaslanik Sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić-Merzel otvorio saborski zastupnik i pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo Sisačko-moslavačke županije Zoran Vasić. Otvaranju manifestacije prisustvovali su dopredsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Vladimir Bilek, predsjednik zajednice pčelarskih udruga Sisačko-moslavačke županije  Zdenko Jakubek, predsjednici pčelarskih udruga, brojni pčelari i gosti.

GOSPODARSTVO

Pčelarski turizam u Istri – nedovršena priča ili utopija? – 2. Dio

Damir Gregurić
APIPOINTS je projekt o pčelarskom turizmu „na umaški način“ koji potpisuje pisac i ovih redova, a koji je logički nastavak istraživačkog rada istog autora „Mala pčelarska škola – ključ za održivi razvitak struke i nov ruralno-turistički proizvod“, čije je predstavljanje znanstvenoj javnosti na III. međunarodnom kongresu ruralnog turizma u Osijeku 2012. godine financijski  potpomogla Turistička zajednica Umag, zahvaljujući susretljivosti direktorice Ureda Sande Bravar Radizlović.
Na području djelovanja Udruge pčelara Bujštine ovom se djelatnošću pretežno amaterski bavi 80-ak obitelji. Djelokrug rada TZ sjeverozapadne Istre ne pokriva čitavu Bujštinu, već jedan dio ovog područja pripada TZ središnje Istre s centrom u Pazinu. Zbog činjenice da osnovne uvjete za bavljenje apiturizmom na području koje pokriva TZ Umag ne ispunjava dovoljan broj profesionalnih pčelara (očekivani broj je 6, poželjan 10), autor projekta „Apipoints“ (igra riječi s terminom koji se često rabi u teniskom turizmu) je kao spasonosno rješenje koje bi zadovoljilo krute stavove jednih, i želje za razvojem drugih, osmislio posve novi pristup istoj temi. Kako je to već dao naslutiti u prijašnjim radovima i istupima, autor se usudio tvrditi da u apituristički lanac ne moraju ući isključivo primarni proizvođači, već i drugi komplementarni subjekti, jer je smatrao (i danas zauzima stav) da apiturizam uz gospodarsku, gastronomsku i stručno-obrazovnu dimenziju treba imati i druge: zdravstvenu, kulturološku, etnološku. „Apipoints“ je zamišljen kao turističko-gastronomski itinerar sa 6 odredišta koje povezuje apikultura u čitavom svom opsegu.

MEDONOSNO BILJE

Mirisna ljubica (Viola odorata L.)

Matija Bučar
Mirisna ljubica je od davnina poznata kao omiljena proljetnica koja zimu preživljava ispod snijega s rozetom listova polegnutih uz tlo. Zigomorfni dvospolni cvjetovi su vrlo značajne građe; vjenčić se sastoji od pet nejednakih ljubičastih latica, od kojih je najdonja produžena u šuplju ostrugu. Zanimljivo je da se iz cvjetova koji pčelama u kontinentalnoj klimi nude jedan od prvih obroka nektara rijetko kada razvijaju plodovi. Oni nastaju ljeti iz neupadljivih, blijedih cvjetova koji se uopće ne otvaraju. Sjemenke također imaju jednu osobitost, to su dugoljasta uljna tjelešca, eliosomi, kojima se hrane mravi te sakupljajući i noseći sjemenke siju ljubice. Od srodnih vrsta se razlikuje po bubrežastim listovima zaobljenim na vrhu koji izrastaju u prizemnoj rozeti.