SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

Završen je časopis "Hrvatska pčela" za januar 2014. godine.

Ovde možete pogledati sadržaj broja:

 

 

 

 

Josip Križ
Zašto sam se uopće odlučio za Farrarovu košnicu? Odgovor je vrlo jednostavan. Čovjek iz dana u dan nije sve mlađi već je sve stariji i samo dizanje teških nastavaka počinje biti problem. Ali, budući da sam ja i istraživač, najviše me je zainteresirala upravo ova košnica i njezine velike prednosti, a isto i neke mane koje ima kao i svaka druga košnica. Ipak, ova košnica mi se pokazala izvrsna jer sam i uzgajivač matica, tako da u bilo čemu uvijek koristim istu veličinu okvira, neovisno – kao proizvodnu zajednicu ili kao oplodnjak za oplodnju matica. Koje su zapravo prednosti Farrarove košnice? Radi se sa cijelim nastavcima, a ne pojedinačno sa svakim okvirom, od prosječne paše zajednice naprave dobru, brže se puni saće medom i jako ga brzo pčele ventiliraju i dobro poklapaju. Ako paša bude tiha i duga s malim dnevnim unosima, tu veliku prednost ima Farrarova košnica, upravo radi visine okvira, pčele ne razbacuju nektar posvuda i ne rade male flekice po saću, već ga ravnomjerno pune. Što se pak tiče oplodnjaka, mi koristimo osam okvirni nastavak koji je pregrađen po polovici i stalno imamo jaku zajednicu koja dobro hrani mladu maticu prije same oplodnje, a po završetku uzgoja imamo izuzetno jake pomoćne zajednice koje vrlo lako prezimljavaju s mladim maticama i u proljeće od istih se dobije od četiri do šest oplodnjaka. Ove matice koristim za izmjenu matica u proizvodnim zajednicama prije glavne paše. Koje su mane Farrarove košnice? Mnogi će reći previše nastavaka, puna premetanja, zapravo nema te košnice za koju će se svi pčelari složiti da je idealna, zašto? Jednostavno, jer u prirodi idealno ne postoji, ili bolje reći – ne postoje idealni pčelari. Što me je zapravo vodilo da se opredijelim za ovu vrstu košnice? Čitajući knjigu prvog učitelja pčelarstva u svijetu Antona Janše koji je prije 250 godina napisao da je najbolja visina saća za zimovanje od 13 do 18 cm, upravo je to bilo to što me je zainteresiralo da to i proučim. Budući da sam tada pčelario sa AŽ standard košnicom koja je za mene premala i ograničenog prostora, jednom riječju muka za pčele i pčelara, prelazim na LR – što je košnica iz mašte, ali ni tu nisam stao jer mi je preteška i odlučio sam se za Farrarovu košnicu za koju smatram da će ispuniti moja očekivanja. Već nekoliko godina isprobavam i radim usporedbe sa 8-okvirnom Farrarovom, a iduće jeseni ću imati rezultate jer je tu tehnologija nešto drugačija nego kod 10-okvirne.

 

Zoran Maltar
Opisan primjer je za vrcaljku „RSF AŽ/LR 4 ručni pogon VK“, ali svaku možemo  adaptirati uz male izmjene ovisno o dimenzijama iste. Za konkretnu izvedbu korišten je motor brisača osobnog automobila Ford (tehnički podaci su 80 W 12 V), ali nije uvjet, jer dobar je i od motora hladnjaka 150W 12V – Golfa 1, Z101 ili Yugo, odnosno što se nađe na otpadu. Za strojarski dio korišteni su dijelovi perilice za rublje Gorenje, i to remenica motora, remenica bubnja, osovina bubnja i nosač ležajeva bubnja kao što se vidi na slici ispod.  
                                               
Sav taj materijal možemo naći na otpadu i kupiti ga kao otpadni metal po kilogramu. Od materijala koji se kupuje kao novi je metalna (inox) šipka fi 14 dužine 70 cm i kuglični ležajevi za nosač koša, pogonski remen 10×1085 te elektromaterijal prekidač poklopca, utičnica, OG uvodnica, 4 metra kabla i punjač akumulatora, ako ga pčelar već nema (za stavljanje satne osnove), ili ispravljač kao posebni dio za vrcaljku. Naime, ja sam kao prekidač i izbornik brzina vrcaljke skinuo s tog istog Forda prekidač ventilatora kabine koji ima 3 brzine. Treba nam još i usluga tokara da u osovini bubnja probuši rupu fi 14 i da namjesti remenicu na osovinu motora, te uslugu električara oko spajanja motora, ako to ne znamo. Ostalo sve možemo napraviti sami s osnovnim alatom. Troškovi ovise o snalažljivosti samog pčelara.

 

Ivan Umeljić
Naše ideje i misli nisu ogledalo svijeta izvan nas, već se svijet zapravo „pokorava“ našim saznajnim moćima. Ovo bi najkraće objašnjeno – bilo stajalište koje je krajem 18. stoljeća u svom najpoznatijem djelu Kritika čistog uma iznio slavni njemački filozof Imanuel Kant. Ideja da je cjelokupna realnost prožeta našim saznajnim moćima, te da svijet kakav on realno je jednostavno nikada ne možemo spoznati, inspirirala je mnoge filozofe i znanstvenike, između ostalih i njemačkog biologa i mistika Jakoba von Uexkulla.

Vidimo li svi vanjski svijet na isti način?
Prema von Uexkullu, o „svijetu“ se ne može govoriti kao o objektivnoj činjenici, kao o realnosti neovisnoj o našem subjektivnom iskustvu, s obzirom da svaki organizam „kreira“ svoje vlastito okruženje, a okruženja ima onoliko koliko ima i različitih organizama, pa Uexkull zaključuje kako pretpostavka da je ljudska percepcija svijeta jedina ispravna – zapravo „greška pothranjena vjerovanjem u postojanje jednog jedinog svijeta, u kojem su sva ostala živa bića smještena“.

Kako bi potkrijepio ovu tvrdnju, u svojim djelima često se pozivao na primjere na koje je nailazio tijekom istraživanja, kao što je tobožnji „objektivni“ opis livade ili nekog drveta. U jednom takvom primjeru, Uexkull napominje da čak i nešto naizgled tako jednostavno kao što je cvijet, za čovjeka može biti ukras, za nekog kukca cjevčica puna slatkog nektara, za mrava staza preko koje treba prijeći ili – jednostavno izvor hrane za kravu. Iz primjera jednog jedinog cvijeta, vrlo je lako vidjeti kako se neko stablo, koraljni greben, zemljište ili (još šire) livada, šuma ili ocean sastoje od mnoštva raznovrsnih svjetova prije nego što predstavljaju jedan jedinstveni „stvarni svijet“. Sa svakim organizmom nastaje novi svijet, kojega Uexkull označava pojmom umwelt (unutrašnji svijet), i uspoređuje ga s mjehurićem sapunice.

 

Dejan Kreculj
Električna struja je usmjereni tok elektriziranih čestica koje se kreću kroz vodljivu sredinu. To je najčešće neka metalna žica, ali znamo da je i voda dobar vodič struje  jer je svatko od nas osjetio, barem jedanput, električni udar kada je vlažnim rukama dodirivao nekakav predmet pod naponom. Destilirana voda slab je  vodič, a kada je u njoj otopljena neka tvar  – vodljivost se povećava.

Proizvodi li med struju? Svakako, jer se u njemu nalazi značajan postotak vode, manje od jedne petine, u kojem su otopljenje druge tvari koje tu vodljivost pospješuju. Tijekom kemijskih analiza ove namirnice njihova količina se iskazuje u postotku sadržaja suhog ostatka ili sadržaja pepela, znači – mineralnih tvari. Tako, primjerice, nektar koji sadrži 76,5 posto vode i 0,02 posto suhe tvari, poslije pčelinje prerade u med ima 16 posto vode i 0,1 posto suhe tvari. Uz napomenu da je med prirodna namirnica iznimno različitog sastava, može se usvojiti postotak mineralnih tvari od 0,169 posto, sa standardnom devijacijom, odstupanjem, od 0,15 (prema podacima White-a). Prosječno se u 100 grama meda nalazi od 4,4 do 9,2 mg kalcija; od 0,003 do 0,1 mg bakra; od 0,06 do 1,5 mg željeza; od 1,2 do 3,5 mg magnezija; od 1,9 do 6,3 mg fosfora; od 0,03 do 0,4 mg cinka itd.

 

Ivan Jakovlić
Znanstvenicima, a možda i pokojem natprosječno posvećenom amateru, već je dulje vremena poznat motiv u plesu pčela, originalno nazvan – “prosjački zov”. Signal traje oko desetine sekunde uz frekvenciju vibracije od 380 puta u sekundi, pri čemu će se pčela odašiljateljica često glavom zabiti u pčelu koja je receptor signala, a ponekad čak i popeti na nju. A kako su istraživači mislili da se radi o pokušaju žicanja hrane, nazvali su ga “begging call”.

Međutim, nedavno je James Nieh, znanstvenik na UC San Diego, otkrio da je zapravo riječ o signalu kojim pčele upozoravaju svoje kolegice iz zajednice o opasnostima koje primijete prilikom boravka izvan košnice te ga je stoga preimenovao u “stop signal”. Otkriće, objavljeno u Current Biology, rezultat je pokusa u kojima su pčele sakupljačice bile izložene napadima na eksperimentalnim hranidbenim stanicama. Napadnute jedinke bi potom na letu izvele “stop signal” usmjeren na druge radilice koje bi plesom upućivale na problematičnu lokaciju. Utvrđeno je da su okidači za ovaj signal bili napadi od strane pripadnica konkurentskih zajednica i simulirani napadi predatora. Broj stop signala je rastao proporcionalno s percipiranom opasnošću te je proporcionalno s opasnošću opadao i broj pčela iz zajednice koje su odlazile na tu lokaciju. Ono što je bitno uočiti je da kompleksnost signala omogućava pčelama, koje su iskusile opasnost, ne samo da “otplešu” opominjući signal, već da direktno “opomenu” pčele koje još uvijek plesom upućuju ostale sakupljačice na tu lokaciju. Zahvaljujući tom mehanizmu – cijela zajednica može relativno brzo prestati obilaziti opasnu lokaciju.

    

Igor Mikulić (Glas Slavonije)
Osječko-baranjski pčelari okupili su se od 22. do 24. studenog u Osijeku kako bi sedmom manifestacijom “Osijek je kolijevka hrvatskog pčelarstva” rezimirali ovogodišnju pčelarsku sezonu, podijelili nagrade proizvođačima najboljih sortnih medova, kao i diplome polaznicima Pčelarske škole uz nekoliko stručnih predavanja namijenjenih samim pčelarima.

Na svečanosti su 24. studenog među pčelarima bili i brojni gosti: Osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić i dožupan Željko Kraljičak, zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan i Ernest Nad kao predstavnik HGK – Županijske komore Osijek.
 
HRVATSKO PČELARSTVO U SAMOM JE EUROPSKOM VRHU
Potpredsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza i saborski zastupnik Vladimir Bilek kazao je kako je hrvatsko pčelarstvo danas u vrhu europskog pčelarstva zahvaljujući tome što su pčelari udruženi u udruge i Savez, koji organizirano pristupaju očuvanju pčele, proizvodnji i plasmanu pčelinjih proizvoda, ali i razvijanju legislative vezane uz pčelarstvo.

– Hrvatska legislativa koja se odnosi na pčelarstvo ne samo da je podudarna onoj Europske unije, nego možemo reći da u jednom segmentu čak razvijamo legislativu EU-a prema pčelarstvu – istaknuo je Bilek na predavanju na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku.

 

Vedran Lesjak
Pčelarska udruga „Lipa“ iz Koprivnice u suradnji s Općinom Hlebine, Osnovnom školom Hlebine i Župom sv. Katarine te Hrvatskim pčelarskim savezom po sedamnaesti put za redom organizirala je tradicionalne Hlebinske susrete pčelara.

Već svima dobro poznato hodočašće pčelara u Hlebine bilo je ove godine okupano suncem u hladnoj Podravini, a tradicionalno je privuklo brojne članove mnogih pčelarskih udruga od sjevera pa do istoka Hrvatske.

Čast otvorenja izložbe pripala je načelnici Općine Hlebine Božici Trnski. U svom pozdravnom govoru pohvalama se osvrnula na proteklih sedamnaest godina te naglasila želju da u budućnosti ova hlebinska manifestacija preraste u okupljalište pčelara čitave Lijepe Naše. Otvorenju su prisustvovali i županijski pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, ruralni razvoj i turizam Denis Maksić te Martin Kranjec, predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza. Uz izložen med podravskih pčelara zainteresirani su mogu nabaviti i pčelarsku opremu.

 

Matija Bučar
Rod Bougainvilla dobio je naziv po francuskom pomorcu admiralu de Bougainvilleu, koji je sredinom 18. stoljeća oplovio svijet, a slijedile su ga “njegove” bogumile koje je sam pronašao uz brazilske obale. U južnoj Dalmaciji (koja je poznata po pomorcima) bogumile se sade već od tada. Bogumila se sadi kao uresnica na svim kontinentima gdje joj odgovara klima. Postoje kultivari različiti boja pricvjetnih listova.

Bogumila (Bougagainvillea spectabilis) ima drvenaste stabljike koje nose trnove s kojima se penje od 5 do 9 metara visine. Tamnozeleni listovi jednostavni su, srcasti ili jajasti, raspoređeni spiralno, na naličju malo dlakavi. Cvjetovi su cjevasti i neugledni, žućkasti i smješteni na vrhovima grančica. Zajedno sa žarko obojenim papirastim pricvjetnim listovima oblikuju metličaste cvatove. Brakteje ostaju žarko obojene i dugo nakon cvatnje, obavijajući plod kojemu u prirodnim staništima pomažu pri rasprostranjivanju. Cvate od travnja do studenog, kada obično odbacuje sve stare listove istodobno, pa je zapravo poluzimzelena vrsta.