SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

Izašao je iz štampe decembarski broj časopisa "Hrvatska pčela".

Evo sadržaja broja:

 

Zlatko Tomljanović
Matica prestaje polagati jaja početkom studenog i ponovno počinje s polaganjem jaja u veljači3,4. Tijekom veljače matica polaže jaja i povećava leglo u pravilnim koncentričnim krugovima, pri čemu prelazi i na susjedno saće. U sredini se nalazi najstarije, poklopljeno leglo, a prema rubovima sve mlađe i mlađe nepoklopljene ličinke, dok se u posljednjem krugu nalaze jaja. Kad se u sredini izlegu mlade pčele i stanice saća ostanu prazne, pčele čistačice ih očiste te se matica vraća i ponovno polaže jaja u njih. Tijekom aktivne pčelarske sezone (ožujak – rujan) teže je zamijetiti koncentrične krugove, ali uočavamo velike plohe saća s leglom jednake starosti.

 

Josip Križ
Osim pašnih prilika, produktivnost pčelinjih zajednica ovisi neposredno i o količini (broju) pčela, kao i njihovim nasljednim osobinama. Samo jake, zdrave i izuzetno aktivne pčelinje zajednice mogu donijeti velike količine meda, peludi, graditi novo saće i dati izuzetne rezultate u oprašivanju voća i ostalih poljoprivrednih kultura. Preko zime, i u rano proljeće, jake zajednice bolje održavaju toplinu u samom gnijezdu i troše manje hrane za održavanje temperature (što je izračunato po kilogramu pčela). Zbog toga takve zajednice uspješnije zimuju, a ušteđenu hranu koriste za bolji i brži proljetni razvoj. Osim toga, jake zajednice izlaze iz zime s vitalnim i neizmučenim pčelama, koje duže žive, a sam proljetni razvoj takve zajednice je buran i brz. Razvoj jakih zajednica počinje već u kasnoj zimi brzim tempom, matice intenzivno polažu jaja, a pčele pripremaju stanice i uzgajaju leglo, čija količina ovisi o jačini pčelinje zajednice i sposobnosti matice da polaže jaja (sve ovisi o starosti i mogućem oštećenju matice). Kod slabih pčelinjih zajednica – polaganje jaja je ograničeno uslijed nedostatka pčela koje bi trebale pripremati stanice, hraniti leglo i graditi novo saće. Zahvaljujući većem broju pčela u jakim zajednicama, ličinkama je omogućena bolja prehrana i uzgoj legla. Iz takvog legla izliježu se vitalnije pčele koje su otpornije na razne bolesti, imaju veću radnu sposobnost i naravno – duže žive. Razna ispitivanja su pokazala da pčele koje su odgojene u jakim zajednicama žive 5 do 8 dana duže, rilca su im duža za 8 posto, muskulatura nogu i krila im je bolje razvijena, a medni mjehuri su znatno veći. Zbog svega toga one mogu dalje letjeti na pašu i donijeti duplo više nektara u usporedbi s pčelama koje su odgojene u slabijim zajednicama.

 

Nenad Strižak
Varoa i grabež vjerojatno su riječi koje kod pčelara instinktivno stvaraju stanje lagane napetosti. Udružene dovode ne samo do nestajanja poneke pčelinje zajednice, već i cijelog pčelinjaka.

Grabež ili napad pčela iz jedne zajednice na drugu nije vezan uz godišnje doba, već uz slabu zajednicu. Međutim, u jesen je češći zbog većeg broja slabijih zajednica, bezmataka kao posljedice nesenjem iscrpljenih i tretiranjem protiv varoe oštećenih matica, nedostatka paše, zakašnjelog prihranjivanja i otvaranja košnica. Specifičnost jeseni je i obavljanje rada na otvorenoj košnici u što kraćem vremenu, što izravno utječe na izbor tehnike sanacije napadnute zajednice. Grabeži pogoduju nadprosječno topli dani, izlet pčela, i sve to dodatno je podržano jakim napadom pčelinjih zajednica varoom na širem području.

 

Ivan Umeljić
Cvjetovi su genitalije biljke. Kada ljudi kidaju cvjetove, oni zapravo uništavaju genitalne organe biljaka, što je, promatrano iz njihove perspektive, prilično okrutno postupanje. Ipak, one rijetko imaju samo jedan genitalni organ, obično ih je mnogo.

Cvjetovi su lijepi da bi privukli pažnju kukaca, a ne da bi zaveli nas ili neku drugu biljku. Biljka nema razloga da zavede suprotni pol, već se mora obratiti nekom kukcu i mora za to platiti cijenu. Nijedan kukac neće prenijeti pelud zbog suosjećanja, podrške, ili zbog razumijevanja problema koje biljka ima. Suradnja kukaca (ili drugih životinja) s biljkama, koja za posljedicu ima oprašivanje i razmnožavanje ovih drugih, (uglavnom) je transakcija na obostranu korist.

Boja i miris cvijeta pomažu potencijalnim oprašivačima da ga lociraju. Prvi signal kojeg kukac dobiva u potrazi za hranom je miris, koji dolazi isparavanjem tvari porijeklom iz cvijeta. Kada kukac krene prema izvoru mirisa i priđe biljci, on tada prima i vizualni signal, zahvaljujući uočljivosti cvijeta na zelenoj pozadini listova. Očigledno je da je cvijetu, da bi bio uočljiv, neophodno da bude ispred, kao kontrast zelenom lišću. Zbog toga se oni najčešće nalaze na upadljivim mjestima, poput periferije ili vrhova biljaka, ili na kraju dugih stabljika. Žestoko i milijunima godina dugo natjecanje biljaka oko privlačenja oprašivača – dovelo je do mnoštva cvjetnih oblika, boja i mirisa čiji je konačni cilj bio da se poveća reproduktivni uspjeh.

 

Ivana Tlak Gajger
Hemolimfa medonosnih pčela je istovjetna krvi u viših životinja koje imaju zatvoreni krvožilni sustav, odnosno kod kojih krv teče kroz krvne žile. Hemolimfa pčela u potpunosti ispunjava tjelesnu šupljinu i čini tzv. otvoreni cirkulacijski sustav. Različiti organi i tkiva su okruženi hemolimfom i sve svoje potrebe za hranjivim tvarima zadovoljavaju procesom difuzije iz iste. Međutim, kisik ne dobivaju tim putem. Hemolimfa ne sadrži hemoglobin i nije zadužena za raznošenje kisika po organizmu. Hemolimfa je bezbojna ili je blijedo žućkaste boje, a sastoji se od tekuće plazme u kojoj su raspršene brojne krvne stanice koje se nazivaju hemociti. Sadrži približno 90 posto vode. Cirkulacija hemolimfe se odvija zahvaljujući funkciji srca sastavljenog od pet komorica djelomično odijeljenih zaliscima i izgleda jednostruke cijevi koja se otvara prema glavi u kojoj dolazi do izlijevanja hemolimfe. Srce je smješteno u gornjem dijelu zatka, sastoji se od niza mišićnih komorica od kojih svaka ima po par otvora koje zatvaraju već spomenuti zalisci. Kada je srčani mišić opušten, hemolimfa ulazi kroz sve otvore iz tjelesne šupljine. Otvori na srcu zatvaraju se kada se srčani mišić kontrahira („stegne”) i istodobno dolazi do potiskivanja hemolimfe prema glavi. Kada stigne do glave – dolazi do prelijevanja iste u blizini „mozga“ te „cijeđenja“ prema prsima i zatku gdje je ponovno „usisana“ u srce i opisani proces se kontinuirano ponavlja. Mišićje, koje se prihvaća za gornji i donji dio dijafragme (ošita), pomaže pri „pumpanju“ hemolimfe kroz tijelo i natrag u srce.

 

Zlatko Tomljanović
U Kijevu, glavnom gradu Ukrajine, od 29. rujna do 4. listopada 2013. održan je 43. svjetski pčelarski kongres Apimondije pod sloganom „Otkrijmo zemlju meda“. Veliki broj posjetitelja (više od 8 tisuća registracija), mnoštvo okruglih stolova, usmenih prezentacija te natjecanja u različitim pčelarskim kategorijama (od izbora najboljeg meda, medovine i pčelarske fotografije do izbora za kraljicu Apimondije koju je ovaj put odnijela predstavnica Turske); više od 200 izloženih postera, druženje s uglednim znanstvenicima i stručnjacima iz cijelog svijeta, susret sa starim znancima i neizbježna razmjena znanja i iskustva te na kraju odlično organiziran pčelarski sajam API-EXPO bio je razlog zašto se moralo doći u Kijev. Unatoč određenim tehničkim nedostacima pri organizaciji kongresa (gužva pri registraciji sudionika i nerijetko kakofonija u prostorijama za usmene prezentacije) moramo biti zadovoljni s viđenim u Kijevu.

U svom je govoru predsjednik Apimondije Gilles Ratia odlično naglasio probleme s kojima se susreće svjetsko pčelarstvo. Uginuća pčelinjih zajednica na globalnom nivou, nejasne i sasvim različite kliničke slike pojedinih bolesti od onih kakve smo poznavali, uginuća pčela zbog pesticida, sve veće prisustvo GMO-a u poljoprivredi, uništavanje pčelinjih prirodnih staništa, klimatske promjene te patvorenja meda i ostalih pčelinjih proizvoda neosporno predstavljaju izazov za suvremeno pčelarstvo.

 

Vedran Lesjak
Savez pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije 16. i 17. studenog organizirao je Dalmatinu, 4. međunarodni pčelarski sajam, koji je treću godinu zaredom održan u hotelu Zagreb u Splitu.
Otvorenje
Na svečanom otvorenju okupilo se mnoštvo dalmatinskih pčelara i njihovih kolega iz unutrašnjosti. Svakako treba spomenuti da su u posjet dalmatinskim pčelarima sa dva autobusa došli i pčelari iz Slavonije te jedan autobus vrbovačkih pčelara. U svom obraćanju okupljenim posjetiteljima, predsjednik saveza pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije, glavni organizator Dalmatine te vrhunski pčelar Ivan Mravak zahvalio se svima na dolasku u ovakvom broju. Pčelarima su se još obratili član Hrvatskog sabora i podpredsjednik HPS-a Vladimir Bilek, predsjednik HPS-a Martin Kranjec, župan Splitsko-dalmatinske županije Zlatko Ževrnja i Mirna Dadić iz Ministarstva poljoprivrede.

 

Milan Kramer
U vrijeme recesije, krize, klimatskih promjena, smanjenja potrebe za radnicima, nezaposleni bi naravno htjeli raditi, ali teško je odlučiti što je najbolje i najbrže isplativo, tj. da se u što kraćem vremenu vrate uložena sredstva. Ako se ide u višegodišnje nasade, tu se mora čekati nekoliko godina kako bi se dostigla prva fiancijska dobit. Isto tako, za jednogodišnje kulture nema se dovoljno zemlje, dok je mehanizacija za opsluživanje skupa i neisplativa za tih nekoliko hektara. Zbog toga jedan dio građana Hrvatske kreće u pčelarstvo, a tu im ide na ruku Nacionalni pčelarski program (NN broj 106/2013), koji je na prijedlog Hrvatskog pčelarskog saveza usvojilo Ministarstvo poljoprivrede. Pčelari koji su u OPG-u, locirani od strane pčelarskog pašnog povjerenika, poželjno je da budu i članovi neke od brojih pčelarskih udruga, te tako mogu aplicirati za 5. Mjeru potpora. „Da je pčelarenje lako – pčelar bi bio svatko“, znao je govoriti jedan iskusni pčelar. Da bi nekome uopće palo na pamet baviti se ovim pozivom, neophodna je motivacija, a ona nikako ne smije biti profit, jer je put od prve košnice do bačvi punih kvalitetnog meda spremnog za plasman po visokoj cijeni jako dug, ponekad i više godina, te prožet dobrim i lošim sezonama i iskustvima koji pčelara mogu dovesti na sam rub očaja i pomišljanja o odustajanju od tog posla. Najčešće stimulacija krene iz obitelji, ukoliko se netko od rodbine bavi pčelarstvom duže vremena, bez obzira bilo ono hobističko ili profesionalno.

 

Matija Bučar
Mirta je razgranati zimzeleni grm gustih i zbijenih izdanaka, visine do 5 metara. Kora je u mladosti crvenkasta, zatim pepeljastosiva i uzdužno se ljušti. Sjajni, mirišljavi listovi na kratkim peteljkama su cjeloviti, jajasto lancetasti i nasuprotni, šiljasti i kožasti. Bijeli cvjetovi, promjera do 12 milimetara, razvijaju se na dugačkim stapkama pojedinačno u pazušcima listova koji su dvospolni, građeni od pet bijelih latica i pet lapova te velikog broja prašnika koji uočljivo strše iz cvijeta. Cvate čitavo ljeto. Plod je mnogosjemena okruglasta boba veličine graška, u zrelom stanju modrocrna, na tjemenu s ostatkom čaške.