SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

Milan Pastuović
Tijekom rujna ne očekujemo količinski značajne prinose nektara i cvjetnog praha. Još će nešto dati zlatošipka, bijela djetelina, metvica, a krajem rujna počinje i bršljan. Tvrdnje o štetnosti bršljanovog meda za pčele su različite. U svakom slučaju, nema ga toliko debelo u mednom vijencu da bi mogao bitno naškoditi, a daje i dosta peluda.

Legla treba biti na 5 do 6 okvira, dovoljno hrane i peluda na najmanje dva okvira. Dobro je i kada peluda ima malo „prošarano s medom“ u mednom vijencu, na barem jednom okviru. Medljikovac mora van iz košnice – što je trebalo napraviti već u kolovozu. Sve preslagujemo za zimu, što znači – obavezno skidanje trećeg nastavka i omogućavanje formiranja mednog vijenca iznad klupka. Potrebna prihrana se može davati u tekućem obliku najkasnije do 15. rujna, a korisno je u sirup dodati neki biljni preparat protiv nozemoze kako bi pčele zimu dočekale bez te bolesti.

 

Nenad Strižak
Na zajednice s lažnim maticama ili nadri maticama možemo naići tijekom cijele aktivne pčelarske sezone. Međutim, to se češće događa u vrijeme rojenja pčelinjih zajednica. U sezoni rojenja pčela i neposredno po njenom završetku mogu se zateći brojčano vrlo moćne zajednice s lažnim maticama. Najčešće su to rojevi drugaci kojima se matica nije vratila s oplodnje.

Lažne matice su pčele radilice i ne možemo ih razlikovati od ostalih pčela, uočavamo samo rezultat njihovog rada, a to je nepravilno zaleženo saće: razbacano trutovsko poklopljeno i otvoreno leglo, kažemo – „grbavo leglo“. Po otvaranju košnice čuje se karakteristično zujanje bezmatka i uočava nemirno ponašanje pčela. Nažalost, veći broj pčelara takve matice, izjednačavajući rezultat njihovog djelovanja, naziva trutušama – što je krivo. Naime, trutuše su matice koje nisu oplođene ili su s vremenom potrošile zalihu muških spolnih stanica. Dakle, te se matice lagano uoče, a rezultat njihovog rada je pravilno raspoređeno trutovsko leglo. Za razliku od lažnih matica, matica trutuša zadržava pravilnost pozicioniranja jaja u vrh dna stanice. I u jednom i u drugom slučaju pčelinja zajednica bez intervencije pčelara propada, no razlika je u postupku sanacije, pa je važan pravilan naziv uočenog stanja.

 

Zlatko Tomljanović
Američka gnjiloća medonosne pčele je zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog pčelinjeg legla prouzročena bakterijom Paenibacillus larvae. Zaražena ličinka ugiba i pretvara se u smeđu tvar koja se rasteže u tanku nit, a sušenjem se prilijepi uz stijenku stanice saća te izgleda kao “prazna”. U osušenoj ličinci uzročnik, pretvoren u spore, ostaje živ i nekoliko desetaka godina te je sposoban ponovno izazvati bolest u doticaju s primljivom pčelinjom ličinkom. Zaražena pčelinja zajednica polako slabi jer ugiba leglo i nema dovoljne prinove mladih pčela, pa naposljetku ugiba. Pčelinja zajednica se službeno proglašava bolesnom ako su kliničkim pregledom utvrđene promjene svojstvene toj bolesti i laboratorijskom pretragom utvrđene spore uzročnika. Stara literatura navodi da se u košnicama u kojima je utvrđena američka gnjiloća osjeti  miris po stolarskom tutkalu. To je netočan podatak. Karakteristični, neugodno-kiseli miris osjeti se kada je pčelinja zajednica zaražena europskom gnjiloćom medonosne pčele (uzročnik Melissococcus pluton). Naime, stariji znanstveno – stručni izvori navode da se lažna gnjiloća (Paenibacillus alvei) i kiselo leglo (Enterococcus faecalis) pojavljuju kao samostalne bolesti. Suvremeni izvori ne izdvajaju te dvije bolesti, već govore da se Paenibacillus alvei, Bacterium eurydice, Brevibacillus laterosporus i Enterococcus faecalis pojavljuju kao sekundarni bakterijski uzročnici kod europske gnjiloće medonosne pčele. Također, postoje razmišljanja da se zbog epizootiološke složenosti europska gnjiloća nazove i promatra kao sindrom europske gnjiloće.

 

Ivana Tlak Gajger
Nakon izlaska iz stanica saća mlade pčele radilice uključuju se u obavljanje brojnih zadataka i aktivnosti unutar svoje pčelinje zajednice, a koje su u vezi s njihovom dobi i fiziološkim razvojem. Zato se obavljanje pojedinih zadataka naziva i „privremena podjela rada“ koja je vrlo organizirana strogo određenim redoslijedom izvršavanja. Mlade pčele uglavnom ostaju unutar košnice prva dva do tri tjedna njihova života, te obavljaju zadatke čišćenja, njegovanja pčelinjeg legla, proizvodnje hrane i gradnje saća. Zatim počinju izlaziti iz košnica i postepeno preuzimati zadatke izvan iste kao stražarice i naposljetku sakupljačice tijekom preostalih dva do tri tjedna života. Podjela radnih zadataka može se definirati kao razlika u učestalosti obavljanja neke aktivnosti kao posljedice određene životne dobi, te utjecaja okolišnih i genetskih čimbenika. Mlada pčela je po izlasku iz stanice saća slaba, polako se kreće i još ne može letjeti. Prvi posao koji obavlja je čišćenje i pripremanje stanica saća, a da bi matica mogla ponovo položiti jaje u istu. Radni zadatak čišćenja mlade pčele uobičajeno izvode prvih pet dana života, iako prema potrebama može isti obavljati i kasnije. Dio mladih pčela grije leglo na način da mirno sjede na poklopljenim stanicama saća. Od 5. pa do 12. dana kuće pčele uobičajeno obavljaju poslove njegovateljica, odnosno – hraniteljica. Pritom, od petog do osmog dana života hrane starije pčelinje leglo mješavinom meda, peluda i vode. Kada im se potpuno razviju, mliječne žlijezde postaju pčele hraniteljice mlađeg pčelinjeg legla, i to od 8. do 12. dana života. Tada intenzivno proizvode matičnu mliječ koju dodaju u stanice u kojima su posve mlade pčelinje ličinke. Uobičajeno se nakon obavljene opisane funkcije mliječne žlijezde „zasuše“.

 

Gordana Hegić
Primjena pčelinjih proizvoda u prehrani i kozmetici nisu samo teme o kojoj govorim na predavanjima, nego i stil života koji sama prakticiram već duži niz godina. Svakodnevna upotreba pčelinjih proizvoda sve više postaje kultura življenja, jer ipak je u konačnici svatko od nas odgovoran za očuvanje svog zdravlja. Manje ili veće nezgode u životu su normalna pojava, i kao nepopravljivi optimist – i iz lošeg uvijek se trudim izvući najbolje. Tako je bilo i u ovom slučaju gdje sam iz prve ruke i na vlastitoj koži testirala primjenu meda, alkoholne otopine propolisa (oralno), te prirodne kozmetike (krema na bazi mentola i propolis kreme) kao pomoć pri liječenju opeklina. Nakon nezgode u kuhinji koja je rezultirala požarom, a gašenje požara opeklinom, niti trenutka nisam razmišljala što bi bilo mudro napraviti. Teglica meda uvijek je pri ruci, nakon hlađenja opekline vodom obilno sam na još mokru kožu stavila bagremov med. Za svaki slučaj, uzela sam i par mililitara alkoholne otopine propolisa iako bol nisam osjećala. Opeklina je bila vrlo nezgodna, duboka i izgledala je zastrašujuće. Suhe gaze i zavoji na ranama se lijepe pa se pri izmjeni zavoja ozljeđuju rane i njihova površina; ako pokušam upotrijebiti vlažni zavoj vlažit će se tkivo rane što će usporiti regeneraciju i otežati oporavak; ukoliko stavim neku mast koja nije potpuno prirodna stvorit će se nepropusni sloj koji bi potencijalno mogao izazvati novu infekciju. Med se u tom trenutku opet činio kao najbolji izbor.

 

Dražen Lušić
S obzirom na veliki broj različitih vrsta meda, kao i izraženu raznolikost njihovog sastava, poznavanje senzorskih (organoleptičkih) svojstava meda pojavljuje se kao jedan od glavnih alata u ocjeni kakvoće meda, no isto tako i u prepoznavanju određenih elemenata podrijetla i izvornosti ovog najvažnijeg pčelinjeg proizvoda.

ZNAČAJ POZNAVANJA SENZORSKIH SVOJSTAVA MEDA
Sama senzorska analiza hrane od davnina je poznata i upravo je ona bila prvi način procjene ispravnosti i kakvoće prehrambenih proizvoda koje je čovjek nastojao proizvesti i sačuvati za daljnju uporabu. S vremenom, ona se usavršavala i unaprijeđivala, da bi danas za pojedine grupe namirnica dostigla razinu i značaj istovjetan važnosti fizikalno-kemijskih i instrumentalnih metoda za procjenu kakvoće.

Činjenica je da uobičajene fizikalno-kemijske analize za neke vrste meda ne podastiru dovoljno karakterističnih vrijednosti. Ponekad i sama analiza cvjetnog praha (peludna, odnosno melisopalinološka analiza) može biti slabo reprezentativna zbog male produkcije cvjetnog praha određenih medonosnih biljnih vrsta. U proizvodnji, ali i marketingu različitih vrsta meda, ocjena njihovih organoleptičkih svojstava ima značajnu, ako ne i najznačajniju ulogu. Ona pridonosi definiranju ukupnih svojstava meda ili se koristi za verifikaciju, odnosno potvrdu označenog podrijetla meda. Za neke vrste meda, kao što je to kod nas slučaj s medom od lipe (Tilia sp.), fizikalno-kemijske analize ne osiguravaju dovoljno karakterističnih vrijednosti, a zbog relativne podzastupljenosti peludi roda Tilia, melisopalinološka analiza je najčešće nedovoljno reprezentativna. Kod te, i sličnih vrsta meda (npr. med primorske kadulje, citrusa, lavande i sl.), potrebno je sagledati sve parametre kakvoće, ali najviše pažnje treba posvetiti ocjeni njihovih organoleptičkih svojstava.

 

Ante Vidović
Pčelari Zadarske županije, zajedno s drugim hrvatskim pčelarima, završili su tretiranje protiv varoe koje se posljednje tri godine dogovorno radi u prvom tjednu srpnja. Paralelno s ovim radovima pčelari napuštaju priobalje i sele na ličku pašu gdje je bolja vegetacija. Trogodišnje iskustvo zajedničkog tretiranja protiv varoe već sada daje odlične rezultate, kako ocjenjuju dalmatinski pčelari koji su se proteklog vikenda okupili u Tomingaju kod Gračaca. Riječ je o pčelarima koje okuplja zadarska Udruga „Dalmatinka“ koji su se prošlu nedjelju okupili na imanju Joze Marijanovića.

STOPOSTOTNE ŠTETE
– Sada je pravo vrijeme za tretiranje protiv varoe. Prestao je intenzivan unos nektara te prestaje razvoj trutovskog legla zbog čega varoa napada radiličko. Odluka o zajedničkom tretiranju protiv varoe je dogovorna. Iskustvo je pokazalo da, ako jedan pčelar obavlja tretiranje u travnju, drugi u svibnju, a treći u lipnju, da od toga nema koristi. Lijekove nam financira država i tretiranje treba obaviti u roku od dva do tri dana tako da varoa nema priliku za nekontrolirano širenje, kaže poznati zadarski pčelar i član Udruge „Dalmatinka“ Krste Bukvić.

 

Ivan Eberhart
Vrlika je malo mjesto omeđeno planinama Dinare i Svilaje, gdje rijeka Cetina izvire iz utrobe Dinare i vijuga Cetinskom krajinom sve do ušća – kod grada Omiša, gdje se ulijeva u Jadransko more. Splet planina i rijeke, te jezera Peruča, oplemenjuju ovaj kraj. U nižim zonama obronaka Svilaje i Dinare povoljni su uvjeti za poljoprivredu, voćarstvo i stočarstvo, s naglaskom na pčelarstvo. Zahvaljujući blagodatima prirode u ovom kraju ima vrsnih pčelara koji su osnovali udrugu „Dinara“ koja broji preko četrdeset članova i više od 1 600 košnica. Jedan od osnivača udruge je i Dušan Turudić, poznati pčelar ovog kraja. Inače, tih, povučen i radišan.
Dušan je rođen 1941. godine u Vrlici. Radeći kod Vrličke česme 1978. godine vidio je roj pčela koji se uhvatio za dimnjak stare kuće. Dušan je roj uhvatio i odnio kući. Taj dan je našao još jedan roj pčela koji je isto uhvatio i odnio kući. Tako su počeli prvi dani pčelarstva Dušana Turudića o kojima priča s oduševljenjem. Pčelinje zajednice Dušan je razrojavao, kupovao nove, a ponešto i dobivao, pa se pčelinjak brzo povećavao.

 

Ivana Berg-Divald
Iako smo prošle godine u broju 7/8 "Hrvatske pčele" pisali o označavanju meda, proizvoda od meda i drugih pčelinjih proizvoda, ne škodi ponoviti gradivo, jer Repetitio est mater studiorum (Ponavljanje je majka znanja) glasi latinska izreka, a upravo bi pčelari – proizvođači, koji puno uče i žele znati, trebali kontinuirano ponavljati naučeno kako bi uvijek, bez dvojbe, znali pravilno označiti svoje kvalitetne proizvode i kao takve ih ponuditi potrošaču.

 

Matija Bučar
Ljekovita biljka, od davnine poznata kao sredstvo za zacjeljivanje rana te blagotvorno i umirujuće sredstvo na živčani sustav ima različite narodne nazive: gospin cvijet, trava Svetog Ivana, kantarion, krvavac, rupičasta pljuskavica, gorčac i druge. Aktivne tvari hipericin i hiperforin ublažavaju bolove uzrokovane neuralgijom i išijasom, pomažu kod ublažavanju depresije i teškoća izazvanih menopauzom. Potražnja za gospinom travom (osobito tamnocrvenim uljem, koje se prodaje pod nazivom kantarion) posljednjih desetljeća toliko je narasla da se ta vrsta i komercijano uzgaja. Na temelju fotodinamičkih kemijskih spojeva koje sadržava spomenuto ulje može izazvati preosjetljivost na sunčanu svjetlost.