SPOS logo
  • Bulgarian
  • Croatian
  • English
  • French
  • German
  • Hungarian
  • Macedonian
  • Romanian
  • Russian
  • Serbian
  • Slovenian
  • Spanish

SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

SPOS Ul. Dr Agostina Neta 30 A, 11070 Novi Beograd [email protected] 011/61-28-071 060/444-0-121 060/444-0-124 060/444-0-287

ZAVRŠEN ČASOPIS „HRVATSKA PČELA“ ZA JANUAR 2015.



Datum objavljivanja vesti:
Broj pregleda: 2.984

Završen je časopis „Hrvatska pčela“ za januar 2015.
Evo sadržaja broja:

TEHNOLOGIJA PČELARENJA

Kako procijeniti jačinu pčelinje zajednice

Saša Prđun, Dragan Bubalo
Koliko pčela ima u pčelinjoj zajednici? Je li vrhunac njezina razvoja kada dosegne 40 000, 60 000 ili više pčela? Koliki je broj pčela na početku, a koliki na kraju zimovanja? Koliko okvira legla, odnosno pčela, pčelinja zajednica ima na vrhuncu svog razvoja? Koliki je učinak stimulativnog prihranjivanja na razvoj pčelinje zajednice?
Ovo su samo neka od pitanja koja si pčelari često postavljaju. Stoga možemo zaključiti da procjena jačine pčelinje zajednice ima veliku važnost u suvremenom pčelarstvu. Smisao je valjane procjene pomoć pčelarima u pravilnim i pravodobnim postupcima u suvremenoj pčelarskoj proizvodnji. Posebice se to odnosi na postupke u tehnologiji pčelarenja i zaštiti pčelinjih zajednica od različitih bolesti. Iako se „Liebefeld-metoda” najčešće upotrebljava u znanstvene svrhe, prilikom provedbe raznih pokusa, njezina ju jednostavnost čini primjenjivom i za pčelare praktičare.

 

Kakvo je stanje na pčelinjaku zimi?

Josip Križ
Tijekom zimskih mjeseci može biti poprilično hladno, što je i normalno za ovo doba godine, i to ne samo u kontinentalnim, nego i u južnim dijelovima naše domovine. Temperature zraka u kontinentalnim dijelovima mogu pasti i do −10 °C, pa i niže, stoga pčelari na pčelinjacima i nemaju nekoga velikog posla, osim da obiđu pčelinjake, ali i da ništa ne diraju ako su pčele dobro uzimljene. Ako je i napravljen kakav propust, u ovo doba nema popravaka, a ako kojim slučajem i treba napraviti nekakve popravke, moramo biti iznimno pažljivi i radove izvoditi u najvećoj mogućoj tišini kako se pčele, koje zimuju, ne bi uznemiravale. Znamo dobro da svaki ozbiljan pčelar uvijek ima velikog posla, ako ne na samom pčelinjaku, onda (kao sada, u zimskim mjesecima) priprema i uređuje ili popravlja košnice i pribor, odnosno sve što će upotrebljavati u rano proljeće, a kako ne bi bio u gužvi kad počne sezona.
Radovi u pčelarskoj radionici
U pčelarskoj radionici popravljamo dijelove košnica, čistimo i dezinficiramo pribor koji ćemo upotrebljavati kad počne nova sezona. Zima je kao stvorena za ovakve poslove kako bi ih pčelar uspio obaviti jer tijekom aktivne sezone to se jednostavno ne stiže. Sa zimskim radovima treba početi što prije i, naravno, napraviti plan prioriteta obavljanja pojedinih poslova. Pritom ne smijemo biti površni i brzopleti jer samo temeljitim radom možemo sve radnje obaviti kvalitetno i na vrijeme. Nikako se ne bi smjelo dogoditi da zima prođe, a da ovi poslovi dočekaju proljeće jer se tada više neće stići napraviti temeljito i kvalitetno jer će stizati novi i neodgodivi poslovi koji će se morati odraditi i koji neće moći čekati. U pčelarstvu se uvijek i baš sve mora napraviti na vrijeme. Ako se ne napravi, eto problema za koje mnogi pčelari krive nekoga drugoga, a sami su prespavali zimski san.

 

Saniranje pčelinjaka poslije poplave

Milan Kramer
Pregledavajući internet u vezi poplavljenih pčelinjaka, to jest tražeći informaciju što napraviti kada se voda povuče, nisam pronašao nijedan članak koji bi govorio o tome. U tekstovima (vijestima, reportažama…) samo se spominje koliko je pčelinjih zajednica stradalo i kolika je financijska šteta. Zato sam u ovom članku odlučio opisati tragičan događaj na jednom pčelinjaku s naglaskom što uraditi nakon poplave kada se ona dogodi u relativno toplom djelu godine.
Pčelarima hobistima Stipici Čičku iz Osijeka i Zdenku Rimcu iz Petrijevaca neočekivano je poplavljen pčelinjak od 22 pčelinje zajednice u košnicama tipa LR. Kako su nam Čičak i Rimac izjavili, 18. rujna u večernjim satima uopće nije bilo naznaka da će voda doći do njihova pčelinjaka, koji je smješten u Ulici Ivana Kapistrana u Petrijevcima.

 

EKOLOŠKO PČELARENJE

Ekološko pčelarstvo u SAD-u

Lovro Krnić
Većina se naših pčelara posredstvom raznih medija, ponajviše televizije, upoznala s pčelarenjem u SAD-u, toj nama dalekoj zemlji. Dosad smo vidjeli da je to za naše pojmove nekako grubo postupanje s pčelama i košnicama. Vidjeli smo masovno pčelarenje s nekoliko tisuća košnica, uglavnom seleće pčelarenje ili pčelarenje radi oprašivanja poljoprivrednih kultura, i pritom opet selenje samo radi oprašivanja, potom pčelarenje s velikim količinama šećerne prihrane i masovnom uporabom kemijskih lijekova za pčele. Nije baš sve tako. I kod njih postoji ekološki sustav u pčelarenju, primjerice u saveznoj državi Vermontu. Ondje postoji sustav ekološkog pčelarstva pod oznakom natural, što znači „prirodno”, a ekološki proizvod, to jest ekološki med, nosi oznaku organic. Postoje i nadzorni organi, a imaju i svoju oznaku(seal) USDA ORGANIC. Ekoloških je pčelara oko 10 posto u odnosu na konvencionalne pčelare, a prosječan broj košnica po jednome ekološkom pčelaru iznosi oko 75. Međutim, količina proizvedenoga ekološkog meda u odnosu na količinu konvencionalnoga vrlo je malena, stoga se ekološki med uvozi uglavnom iz zemalja Južne Amerike.

 

ZNANOST

Preventivne i kontrolne mjere protiv etinioze

Ivana Tlak Gajger
Iako dosad nije zabilježena prirodna invazija malim kornjašem košnice (Aethina tumida) na području Europe, provedena su brojna istraživanja vezana uz dijagnosticiranje i kontroliranje bolesti, odnosno sprečavanje širenja nametnika. Pritom su istražene metode kontroliranja širenja svih životnih stadija spomenutoga malog kornjaša košnice. Također su istražene moguće preventivne mjere za sprečavanje nastanka bolesti, odnosno šteta koje ovaj nametnik može napraviti tijekom invadiranja u pčelinjoj zajednici, ali i mogućnosti potpune sanacije invadiranih pčelinjaka.
Preventivne mjere uključuju držanje isključivo jakih pčelinjih zajednica u kojima je izraženo higijensko ponašanje te provođenje takozvane dobre pčelarske prakse. Potrebno je suziti leta da se odraslim kornjašima smanji mogućnost ulaska, a njihov ulazak valja i mehanički kontrolirati postavljanjem klopki unutar košnice, i to na podnice, te izvana pokraj košnica. Valja napomenuti da postoje i takozvane svjetleće klopke.

 

ZANIMLJIVOSTI

Sidrov med − tajne najskupljeg meda na svijetu

Ivan Umeljić
Stoljećima duboko ukorijenjen u arapskoj kulturi i mnogo cjenjeniji od nafte čuveni sidrov med iz Hadramauta na jugozapadu Arapskog poluotoka najtraženiji je med na čitavom svijetu, a njegova cijena posljednjih godina dosiže astronomske visine. U trenutku dok čitate ovaj tekst jedan kilogram sidrova meda, koji je posljednjih godina postao novi statusni simbol „zdrave elite”, prodaje se za nevjerojatnih 250 američkih dolara! Iako medonosna biljka sidr raste i u Sudanu, jemenski pčelari inzistiraju na tome da je zbog „posebnih uvjeta u kojima raste” sidr s planina na istoku ove egzotične zemlje superiornijeg okusa.
Biljka sidr, latinskog naziva Ziziphus spina-christi, to jest „žižula Kristova trna”, ime je dobila po svojim trnovitim grančicama. Naime, neki vjeruju da je upravo od njih mogao biti ispleten vijenac koji je Kristu stavljen na glavu prije raspeća. Ova vrlo cijenjena zimzelena biljka autohtona je vrsta u Sudanu i na istoku Jemena, duž pustinjskoga planinskog lanca Hadramauta. Sidr preferira izloženost suncu, suh zrak i pjeskovito tlo tipično za jemenske pustinje. Riječ je o biljci koja je ekstremno otporna na sušu, ima dubok korijen te široko i vrlo naborano stablo smeđe boje koje može narasti u visinu do šest-sedam metara. Relativno veliki zeleni listovi ovalnog oblika imaju duboke žilice i vise sa sivih vretenastih grančica, zbog čega je biljka grmolika. Cvjetovi su joj mnogo manji od listova i u obliku su blijedih žućkastozelenkastih grozdova koji rastu vrlo blizu grančica. Svaki cvijet proizvodi okrugli jestivi zeleni plod sličan jabuci, a koji kada sazre dobiva žutonarančastu boju.

 

Bukov medljikovac − što je to?

Josip Leutar
Tijekom proljeća 1986. u Gorskom je kotaru vrijeme bilo blago, bez izrazito niskih noćnih, a ni vrućih dnevnih temperatura. Snijeg je okopnio u travnju, a voćke su počele cvjetati početkom svibnja. Oko upravo prolistaloga bukova drveća kao da se po cijeli dan zadržavala blaga sumaglica koju je raznosio povjetarac, a kad bi je donio u blizinu kuća, činilo se kao da je u zraku mnogo sivobijeloga dima ili kao da je vjetar raznio perje čije su fine čestice lebdjele u zraku.
Budući da sam bio pčelar početnik, nisam znao o čemu je riječ, stoga sam upitao iskusnijega kolegu pčelara, koji mi je objasnio da je ta pojava povezana s medenjem bukve.

 

Pčelari se ne trebaju brinuti za kestenovu pašu

Milan Lovrić
Unatoč bolesti stabala na cijelom području Banovine, šume pitomoga kestena uspješno se pomlađuju prirodnim putem, ali i sadnjom sadnica iz rasadnika.

Pitomi kesten, voćka i drvo, Božji je dar hrvatskoj Banovini. Nigdje ga u Europi nema koliko ga je u trokutu između Petrinje, Dvora i Hrvatske Kostajnice, koja je po kestenu (kostanju) dobila i ime. U čast kestena i Dana neovisnosti u ovom se gradiću svake godine održava trodnevna manifestacija skupljanja kestena. Bilo je tako i ove godine.

Povijest govori da su pitomi kesten u ove krajeve donijele rimske legije da bi za vinograde svojeg carstva proizvodile kolje i ograde. Danas je ova vrsta drveta zbog raka kore gotovo nestala s europskoga kontinenta. U Lijepoj Našoj još ima pitomoga kestena, a najviše na Banovini, pa ovdašnji ljubitelji prirode kažu da bi ga zbog svekolike važnosti trebalo ugraditi u grb Sisačko-moslavačke županije. Pitomi je kesten razlog zašto tisuće izletnika svake godine za jesenskih dana hodočaste u ove krajeve. Dolaze i stranci u sve većem broju, a u posljednjih nekoliko godina povećan je i interes slovenskih pčelara za kupovinom zemljišta uz cestu Petrinja − Kostajnica. Kao i prijašnjih godina, i ova je sezona cvjetanja kestena istaknula Banovinu kao pčelarsko odredište, no ove godine sa slabim uspjehom zbog učestalih kiša u razdoblju cvatnje. No kako pitomi kesten na Banovini cvate u različitim vremenskim razmacima, pčelari koji su uvažili ovu činjenicu dobili su nešto kestenova meda unatoč vremenskim neprilikama.

 

REPORTAŽA

Dalmatina 2014. ispunila pčelarska očekivanja

Vedran Lesjak
U Splitu je petu godinu zaredom, a četvrtu u hotelu Zagreb u naselju Duilovo, održan međunarodni pčelarski sajam pod nazivom Dalmatina 2014. Otvorenju najveće pčelarske manifestacije na jadranskoj obali nazočili su brojni pčelari, predstavnici Hrvatskoga pčelarskog saveza i predstavnici jedinica lokalne uprave, a sve su popratili brojni mediji. Nakon kratkih pozdravnih govora Ivana Mravka, predsjednika Saveza pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije, potpredsjednika HPS-a i glavnog organizatora sajma, te Tomislava Gerića, tajnika HPS-a, Dalmatinu je otvorio zamjenik župana Splitsko-dalmatinske županije Ante Šošić. Nakon otvorenja uzvanici su u pratnji čelnih ljudi sajma obišli izlagače pčelinjih proizvoda i opreme za pčelarstvo.
Na sajmu je bilo sedamdesetak izlagača pčelinjih proizvoda i opreme za pčelarstvo iz cijele Hrvatske, kao i iz inozemstva. Na brojim štandovima lokalnih pčelara, ali i pčelara iz drugih dijelova Lijepe Naše, mogla se kušati cijela paleta iznimno kvalitetnih proizvoda koje su sakupile vrijedne ruke pčelara uz pomoć svojih još vrednijih pčelica. Razne sorte dalmatinskih medova, propolis, cvjetni prah te neizostavna, i najvrednija, matična mliječ mogli su se kupiti po vrlo povoljnim sajamskim cijenama.

 

Hlebine 2014. − osamnaest im je godina tek

Vedran Lesjak
Osamnaesti put zaredom pčelari Pčelarske udruge „Lipa” iz Koprivnice i Koprivničko-križevačka županija, uz pomoć Hrvatskoga pčelarskog saveza, Općine Hlebine, Osnovne škole Hlebine i Župe sv. Katarine iz Hlebina, organizirali su tradicionalne pčelarske susrete povodom blagdana svetog Ambrozija. Ove godine manifestacija je održana 7. prosinca, na sam blagdan sv. Ambrozija, milanskog biskupa iz 4. stoljeća koji je od davnina zaštitnik pčela, pčelara, licitara i svjećara. Za njega se govori da mu je kao bebi pčela sletjela na usne, a da je kasnije, zbog vrlo lijepih propovijedi, iz njegovih usta izlazio med.

MEDONOSNO BILJE

Livadni mak (Papaver rhoeas L.)

Matija Bučar
Livadni (poljski) mak (mak turčinak) iznimno je lijepa jednogodišnja zeljasta biljka „utkana” u pejzaž žitnih polja kao njihov ukras. Stabljika maka puna je mliječnog soka, posuta dlačicama, a visoka od 25 do 80 centimetara. Prizemni su mu listovi složeni u rozetu, rasperani, odebljalih peteljki. Listovi su na stabljici sjedeći, raznolikih oblika s nazubljenim i različito urezanim režnjevima. Lijepi i vrlo upadljivi cvjetovi jarko crvene boje nalaze se na dugim dlakavim peteljkama. Na bazi latica nalaze se crne pjege koje „upućuju” kukce prema prašnicima. Raste kao korov po njivama, ali ga ima sve manje zbog upotrebe herbicida. Zato ga češće nalazimo po napuštenim mjestima, željezničkim nasipima, uz putove, grmlje i živice te na ruderalnim lokalitetima. Raste do 800 metara nadmorske visine.

MORATE BITI ULOGOVANI DA BISTE VIDELI KOMENTARE