SPOS logo
  • 18
  • 18
  • 18
  • 18
  • 18

SPOS
Savez pčelarskih organizacija Srbije

SPOS Ul. Dr Agostina Neta 30 A, 11070 Novi Beograd [email protected] 011/61-28-071 060/444-0-121 060/444-0-124 060/444-0-287

DVOBROJ ČASOPISA „HRVATSKA PČELA“ ZA JUL I AVGUST



Datum objavljivanja vesti:
Broj pregleda: 3.008

Izašao je iz štampe dvobroj časopisa "Hrvatska pčela" za jul i avgust.

Evo sadržaja:

 

TEHNOLOGIJA PČELARENJA

Radovi na pčelinjaku u srpnju i kolovozu

Ivan Tucaković
Već na početku pisanja ovih tekstova rekao sam da me kao ciljana skupina najviše interesiraju pčelari – početnici, ili oni s malo iskustva. Uglavnom zato jer su otvoreni za smisleni razgovor i ponekad prihvaćaju sugestije. Naravno, i među starijima ima spremnih na dijalog i ako početnici među njima pronađu dobrog mentora, neka ga shvate kao učitelja koji će im olakšati prvih nekoliko godina dok se ne uhodaju. E sad, lakše je biti učitelj kada u tipičnim situacijama pokazujete standardne pojave, zahvate, metode… U kontaktu sam s mnogim pčelarima diljem Lijepe Naše i prikupljam informacije, iskustva, mišljenja i vidim da je mnogo upitnika nad glavama, te da se zadnjih godina teško može povući neki prosjek i standardizirati apitehničke zahvate. Upravo iz tog razloga morat ćemo brže donositi odluke, sve češće boraviti na pčelinjaku, razmisliti o obliku i kvaliteti prihrane i pašama. Sve grane poljoprivrede su stavljene pred zahtjeve – brže, više, a jeftinije!

Tko je malo upućen u funkcioniranje ekosustava, sastav tla, kruženje tvari, protok energije, kapacitete okoliša, shvaća da ćemo mi pčelari također osjetiti danas goruće probleme agronomije i možda ipak malo energičnije poraditi na zaštiti pašnih resursa i pčelinjeg fonda.

 

Kontrola i suzbijanje varooze u 2014.

Zlatko Tomljanović
Nema predaje! Taj navijački poklič koji se često koristi za motivaciju ekipe koja se grčevito bori za rezultat bi (vjerojatno) najbolje odgovarao ovogodišnjoj situaciji u hrvatskim pčelinjacima. Proljeće je nagovještavalo da bi sezona mogla biti odlična. No, nakon toga – kaos. Većina pčelara nije uopće vrcala bagrem. Sretnici koji su se upustili u tu avanturu govorili su o „rekordnim“ jednoznamenkastim prinosima po košnici. Slično se dogodilo s amorfom. Kažu da se nešto „valja“ na Kordunu i Lici u vidu lipice i ostale livade. Kesten je za sada sramežljiv (25. lipanj). Treba se nadati suncokretu kao i prošle godine ili barem da zamedi šuma u Gorskom kotaru i okolici. Razumljivo da loše vijesti dolaze uvijek u paketu, pa s terena pristižu informacije o „dramatičnoj“ količini varoe u pčelinjim zajednicama. Razlog plus tome trebamo zasigurno tražiti u toploj zimi, neprovođenju zimskog tretiranja te odustajanja od istovremenog tretiranja u ljeto 2013. O ne/učinkovitosti prošlogodišnjeg veterinarsko-medicinskog proizvoda (VMP) smo dosta pisali i čitali na stranicama časopisa „Hrvatska pčela“ i forumima. Stoga je bitno da ovogodišnje tretiranje protiv varooze provedemo pravilno, pravovremeno te u skladu s Programom kontrole i suzbijanja varooze (dalje: Program) u 2014. u Republici Hrvatskoj (RH). Treba naglasiti da je tretiranje pčelinjih zajednica protiv varooze na svim pčelinjacima u RH u skladu s ovim Programom obvezno. Mora  se provesti najmanje jednom godišnje,  prvi  puta u ljetnom razdoblju (od 1. srpnja do 31. kolovoza) nakon vrcanja meda.

 

Problemi s maticama i kako ih riješiti?

Ivan Umeljić
Idealna pčelinja zajednica podrazumijeva oplođenu maticu koja normalno polaže jaja. Najveći izazov za normalnu zajednicu s maticom je kako osigurati dovoljno prostora za ekspanziju koja nastupa tijekom proljeća i ljeta, kada izletnice sakupljaju najveće količine nektara i peluda, a matica nese najviše jaja, jednom riječju – kada se pčelinja zajednica nađe na svom godišnjem biološkom vrhuncu. U prirodnim okolnostima, tada neminovno dolazi do rojenja, ali to nipošto nije ono što bismo željeli da nam se dogodi.

Ukoliko pčelar ne shvati ozbiljno brzinu kojom se jedna pčelinja zajednica razvija u proljeće, i ako zbog toga zakasni s pravovremenom intervencijom proširenja plodišnog i medišnog prostora, vrlo lako se može dogoditi da dospije u vrlo nezavidnu situaciju, a to je da zajednica postane prenaseljena i da radilice počnu skladištiti nektar u stanice iz kojih su se upravo izlegle mlade radilice. Ovakvo stanje u pčelinjoj zajednici, kada radilice nemaju više gdje smještati nektar pa ga počinju skladištiti u zoni legla, smanjujući na taj način broj raspoloživih stanica u koje bi matica mogla polagati jaja, naziva se „blokada matice“. Nevolja za svakog pčelara koji dopusti da dođe do „blokade matice“ je što ovakvo stanje neposredno prethodi rojenju, a kao što smo već naglasili, to nikako nije ono što bismo željeli da nam se dogodi.

Prava majstorija je „držati“ pčelinju zajednicu na granici pojave nagona za rojenjem. To možemo učiniti tako što ćemo iz plodišnog prostora (s obje strane) izvaditi po jedan okvir pun meda, a umjesto njih, ali sada kao predzadnje, dodati okvire sa satnim osnovama. Ako uvjeti koji dovode do blokade potraju, možemo izvaditi i okvire koji sadrže najviše peluda, a umjesto njih, također, dodati okvire sa satnim osnovama. Zbog toga je važno redovito obavljati preglede tijekom proljeća i ljeta, jer kada se na vrijeme proširi plodišni prostor i dodaju nastavci, onda se s pravom možemo nadati punim medišnim nastavcima. U protivnom, nastupit će rojenje, a pčelarska sezona bit će izgubljena.

 

Pčele, ljetne vrućine i pripreme za novu pčelarsku godinu

Josip Križ
Dolazi nam najtopliji mjesec u godini, a znamo kako vrućine djeluju na sva živa bića, pa tako i na pčele i biljke koje u to vrijeme cvjetaju. Kada temperature prijeđu 30 stupnjeva Celzijevih gotovo da više ne medi niti jedna biljka. Protiv velikih vrućina u košnici bore se pčele, i sami pčelari, na razne načine. Pčele to rade tako što lepezaju krilima kako bi pospješile izmjenu zraka u košnici, zatim – unošenjem vode u košnicu i smanjenjem aktivnosti, kao i smanjivanjem broja pčela u samoj košnici, kako bi se što lakše košnica prozračila (pčele formiraju takozvanu bradu). Pčelar pomaže pčelama na način da otvori širom leta. Međutim, kada nastupi bespašno vrijeme to je jako opasno, jer se vrlo lako može izazvati grabež, jer tako širom otvorena leta vrlo je teško braniti. Čak nije dobro imati otvorene podnice (one s mrežom, antivaroa). Zato moramo posegnuti za nekim drugim rješenjima kako ne bi imali velikih problema. Dobra ventilacija može se napraviti na vrhu košnice, jer se tamo najviše sakuplja vrući zrak. Osim toga, jako je važno da pčele imaju vode za hlađenje, i isto tako za povećanje vlažnosti u samoj košnici. Pojilice niti u jednom trenutku ne smiju ostati prazne. Također, košnice ne bi trebale biti obojane tamnim bojama i postavljene na suncu, već u „prošaranoj“ hladovini.

 

Pčelarenje bez matične rešetke

Slavko Biuk
Nakon dugo vremena, slučajno sam saznao da u Slatini živi s obitelji moj prijatelj Zdravko Baketa. Nekada smo zajedno radili u VUPIK-u, gdje sam mu bio rukovoditelj u neposrednoj proizvodnji (poslovođa). Iznenadio sam se saznanjem da se bave pčelarstvom i da sami izrađuju košnice za svoje potrebe. Prvom prilikom sam ih posjetio i već tada smo počeli razgovarati o pčelarenju bez matične rešetke.                                                                                                        U OPG-u Baketa s pčelama i oko pčela rade sinovi Mario i Vedran, mama Ružica i tata Zdravko. Počeli su 2006. godine sa četiri LR košnice, a sada imaju tri  stacionarna pčelinjaka, jedan uz Dravu i dva na papuku u Parku prirode. Početak je bio s matičnom rešetkom. Kada je Zdravko već uvježbao penjanje po drveću za rojevima, naišao je na iskusnog pčelara (Mijo Doner iz Slatine) koji mu je nesebično prenio tehnologiju rada bez matične rešetke.                                                                                                                        
Ova tehnologija je za LR košnice i pogodnija je za stacionarne pčelinjake, a obitelj Baketa to radi na sljedeći način.

 

APITERAPIJA

Njega kože pčelinjim proizvodima ljeti

Gordana Hegić
Oralna upotreba pčelinjih proizvoda meda i propolisa (kao najzastupljenijih) obično se veže za jesenski i zimski period, prvenstveno radi podizanja imuniteta. Samo ponekad, vrlo mali broj ljudi sjeti se blagodati pčelinjih proizvoda i u ljetnim mjesecima.

KAKO I ZAŠTO KORISTITI MED, PROPOLIS, PELUD I MATIČNU MLIJEČ LJETI?
Ljeti je normalno izlaganje kože suncu, bilo za vrijeme radova na otvorenom, ili u vrijeme godišnjih odmora. Preplanula put u posljednje vrijeme predstavlja ideal ljepote. Naravno da je umjereno izlaganje suncu neophodno za očuvanje zdravlja (poticanje sinteze D-vitamina u koži koji je neophodan za normalan rast i mineralizaciju kosti, no za njegovo stvaranje dovoljno je izlaganje UV zračenju samo 5 do 15 minuta dnevno), vitalnosti i dobrog raspoloženja, no ponekad nakon dugih i prekomjernih sati provedenih na prejakom suncu koža trpi neugodne i nimalo bezopasne posljedice. Slučajnim (ili namjernim) pretjeranim izlaganjem suncu vrlo često zaboravljamo na štetne učinke UV-zraka. Preplanulost je zapravo obrambena i zaštitna reakcija kože od UV-zraka i znak da je u njoj već došlo do štetnih promjena.

GRAĐA I FUNKCIJA KOŽE
Koža je naš najveći organ koji se sastoji od površinskog i dubinskih slojeva. Tri su osnovna sloja: epidermis – površinski sloj koji je u direktnom dodiru s vanjskim svijetom (sastoji se od četri sloja, u njemu nema krvnih žila, a stanice se hrane difuzijom iz donjih slojeva kože), dermis (dublji i deblji sloj koji se sastoji od vezivnog tkiva, u tom sloju kože nalaze se mnoga osjetilna tjelešca kojima primamo osjete dodira i topline, te folikuli dlaka, žlijezde znojnice i lojnice, limfne i krvne žile) i subkutis (ovaj sloj tkiva čine potkožno masno tkivo i nešto veziva).  

 

ZNANOST

Istraživanja na testnim pčelinjacima 2014. godine

Ivana Tlak Gajger
Lidija Svečnjak
U okviru Nacionalnog pčelarskog programa za razdoblje od 2011. do 2013. godine, te mjere Primijenjena istraživanja u pčelarstvu, a sukladno Ugovoru o financiranju programa osnivanja testnih pčelinjaka u RH sklopljenog između Ministarstva poljoprivrede i udruženih istraživačkih institucija: Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet i Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, uspostavljeni su testni pčelinjaci. Pritom je formirano ukupno pet testnih pčelinjaka smještenih na pet lokacija različitih zemljopisno – klimatskih područja, odnosno u Krapinsko-zagorskoj (Sveti Križ Začretje), Osječko-baranjskoj (Banovac), Istarskoj (Pazin), Ličko-senjskoj (Mali Žitnik) i Splitsko-dalmatinskoj (Vrlika) županiji. Svaki testni pčelinjak sastoji se od 30 pčelinjih zajednica (K1-K30) namijenjenih znanstveno-istraživačkom radu, što je sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu provedbe posebnih mjera pomoći za sektor pčelarstva u 2013. godini prema Nacionalnom pčelarskom programu za razdoblje od 2011. do 2013. godine.

Tijekom 2014. godine započela su znanstvena istraživanja u pčelarstvu u okviru Mjere Primijenjena istraživanja u pčelarstvu kao dijela Nacionalnog pčelarskog programa za razdoblje od 2014. do 2016. godine, a  sukladno uvjetima propisanim Pravilnikom o uvjetima i načinu provedbe posebnih mjera pomoći za sektor pčelarstva u 2014. godini. Nositelj projekta Utjecaj epidemiologije bolesti i vanjskih čimbenika na biološko-uzgojno stanje pčelinjih zajednica je Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet (Zavod za biologiju i patologiju riba i pčela), a kao suradničke institucije priključuju se Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet (Zavod za ribarstvo, pčelarstvo, lovstvo i specijalnu zoologiju) i Institut Ruđer Bošković (Laboratorij za molekulsku spektroskopiju i Zavod za molekularnu medicinu).

 

Utjecaj neonikotinoida na kukce oprašivače

Ivana Tlak Gajger
Neonikotinoidi se svrstavaju u relativno noviju skupinu sistemskih insekticida, a karakterizira ih dobra učinkovitost pri zaštiti poljoprivrednih kultura od štetnika. Međutim, neonikotinoidi su jaki otrovi za kukce oprašivače, posebice medonosnu pčelu, bumbare i solitarne pčele. Uz letalni utjecaj, očituju se i subletalni učinci neonikotinoida na pčele koji uzrokuju poremećaje ponašanja i komunikacije, poteškoće s letenjem i orijentacijom, te obavljanjem uobičajenih socijalnih aktivnosti. Pčele pod istodobnim utjecajem subletalnih koncentracija neonikotinoida, infekcija različitim uzročnicima bolesti i nepovoljnog djelovanja okolišnih čimbenika su u stanju imunodeficijencije.

PREDSTAVLJAJU LI NEONIKOTINOIDI PRIJETNJU ZA OPSTANAK KUKACA – PRIRODNIH OPRAŠIVAČA?
To je pitanje koje je već godinama aktualna tema u raspravama između velikih farmaceutskih korporacija i pčelara. Mišljenju pčelara podršku pružaju znanstvenici, doktori veterinarske medicine, agronomi i stručnjaci s područja zaštite okoliša. Rezultati brojnih istraživanja provedenih posljednjih petnaestak godina polučili su jasan odgovor na to pitanje. Neonikotinoidi predstavljaju ozbiljnu prijetnju očuvanju pčelinjih zajednica, uzrokujući značajne štete u pčelarstvu. Pritom su izravne štete ugibanje akutno otrovanih pčelinjih zajednica, a neizravne štete nastaju posljedično subletalnim otrovanjima očitujući se u konačnici smanjenjem proizvodnje pčelinjih proizvoda i smanjenjem obima oprašivanja.

Medonosne pčele su važni oprašivači biljaka i uzgajanih poljoprivrednih usjeva čime je njihova uloga u održavanju biološke ravnoteže u pojedinim biocenozama neprocjenjiva. Smatra se da pčele oprašuju jednu trećinu svih poljoprivrednih kultura diljem svijeta čime značajno pridonose ukupnom gospodarstvu. U skupinu oprašivača, uz medonosne pčele, ubrajamo i slobodno živuće bumbare i solitarne pčele. Zajedno čine ekonomski najvažniju skupinu oprašivača i o njima izravno ovisi 35 posto poljoprivredne proizvodnje u svijetu. Primjerice, u Europi čak 84 posto poljoprivredne proizvodnje ovisi o oprašivanju kukcima. Međutim, uz oprašivanje, medonosne pčele čine ključnu kariku hranidbenih lanaca biljka – životinja – čovjek, te proizvode brojne pčelinje proizvode.
Neonikotinoidni insekticidi se primjenjuju u učinkovitoj kontroli nametnika i štetnika na raznim poljoprivrednim kulturama diljem svijeta, no isto tako imaju nepovoljni učinak na „neciljane“ organizme poput kukaca – prirodnih oprašivača. To je skupina sistemskih insekticida – neurotoksina.

 

Osobitosti matica medonosne pčele (A. mellifera carnica) i
utjecaj oplodnjaka na kvalitetu

Maja Smodiš Škerl
Teritorij Slovenije je izvorno područje kranjske pčele, imenovane Kranjska sivka (Apis mellifera carnica, Pollmann, 1879). Kranjska pčela je u Sloveniji zaštićena pasmina pčela i nije dozvoljeno uvoziti druge pasmine. Na Poljoprivrednom institutu Slovenije (Kmetijski inštitut Slovenije, KIS) već nekoliko godina se provode istraživanja o morfološkim i gospodarskim osobitostima kranjske pčele. Od 2004. godine vodimo izvornu rodovnu knjigu za uzgojene matice kranjske pčele, u koju su upisane sve matice na osnovu utvrđenih osobitosti. U Sloveniji je oko 30 registriranih uzgajališta pčelinjih matica. Od 2006. godine do danas na KIS-u su analizirane oplođene matice iz uzgajališta razmještenih u svim zemljopisnim područjima Republike Slovenije. Cilj istraživanja je sakupljati nalaze pretraga o osobitostima matica kranjske pčele, te usporediti kakvoću matica s obzirom na različite metode u tehnologiji uzgoja te utvrditi tehnološka rješenja koja bi pripomogla boljoj kakvoći uzgoja matica kranjske pčele. Cjelokupna uspješnost uzgoja matica očituje se dobivanjem kvalitetnih matica, koji obuhvaća sve faze od presađivanja ličinki do oplodnje, a iznosi oko 90 do 95 posto. Uzgajivači matica upotrebljavaju različite veličine i tipove oplodnjaka. Pritom poštuju svoje uzgojne ciljeve, a to je kvaliteta i željeni broj uzgojenih matica. U našem pokusu testirali smo tri različita oplodnjaka.

MATERIJALI I METODE
Iz uzgajališta matica dobili smo po 12 matica s pratiteljicama u kavezu za matice. Matice iz pojedinačnog uzgajališta su potjecale od istoga matičara i bile su oplođene istodobno na istoj oplodnoj stanici. Oko ukupno 650 matica smo izvagali u laboratoriju, preparirali im organe (probavne, jajnike, sjemensku vrećicu i spermateku) koje smo upotrijebili za daljnje pretrage. Izmjerili smo krila i glave matica. Matice i radilice pratiteljice smo pregledali na prisutnost i broj spora Nosema spp. i viruse. U jajnicima i spermateci smo utvrdili broj jajnih cjevčica, odnosno broj spermija. Dobivene rezultate smo međusobno usporedili.

 

ZANIMLJIVOSTI

Što je rekao Albert Einstein?

Zlatko Puškadija
Posljednjih godina pčele su se uistinu našle u velikim problemima. Pčelari i znanstvenici već duže vrijeme pokušavaju skrenuti pažnju na čitavu lepezu razloga koji su pčelu, pčelare, proizvodnju pčelinjih proizvoda, a posljedično i okoliš doveli u ovaj nezavidni položaj. U takvoj situaciji izjava briljantnog fizičara, znanstvenika koji je obilježio svoje vrijeme, ali i vrijeme iza sebe, znanstvenika vizionara koji je pomaknuo granice spoznaje, dolazi kao naručena. Međutim, kada laž ponovite nekoliko puta postaje istina, i nitko se istine više i ne sjeća. Mislim da se u ovom slučaju upravo to i dogodilo. Pišem ovo prvenstveno radi pčelara – jer se čini da ni oni koji se koriste ovom izjavom ne znaju što je zapravo istina.

Postoje dvije verzije navodne izjave Alberta Einsteina:
Ako pčele nestanu s površine svijeta onda bi čovjeku ostalo samo četiri godine života. Neće biti više pčela, nema više oprašivanja, nema više biljaka, nema više životinja, nema više čovjeka.
Ako pčele nestanu s lica zemlje, čovjeku neće ostati više od četiri godine života.

Alice Calaprice, urednica važne zbirke “Ultimate quotable Einstein”, stavila je ovu navodnu izjavu Alberta Einsteina u odjeljak “Vjerojatno nije Einstein”.

Najraniji poznati dokazi o povezanosti Einsteina i katastrofalnih ekoloških scenarija uzrokovanih nestankom pčela povezuju se s člankom koji je objavljen u “Canadian Bee Journalu” 1941. godine u kojem autor članka piše: „Ako se dobro sjećam, Einstein je taj koji je rekao: Uklonite pčele sa zemlje, i tim potezom uklonili ste barem sto tisuća vrsta bilja koje neće preživjeti.“

Nema niti malo dokaza da je Einstein izrekao gore navedenu primjedbu. Umjesto toga, utvrdilo se kako je izjavu ovog tipa izrekao veliki književnik Maurice Maeterlinck u svom radu “Life of Bee” 1901. godine. Ova se izjava jako raširila u kasnijim desetljećima.

 

REPORTAŽA

Cristian Cornel Ciobanas – profesionalni pčelar iz Rumunjske

Milan Kramer
Na ovogodišnjim pčelarskim danima u Vinkovcima bio je i profesionalni pčelar Cristian Cornel Ciobanas iz Temišvara (Rumunjska). Ciobanas je po zanimanju veterinar, ali s obzirom na to da je u Rumunjskoj sve manje stoke nije mogao biti dovoljno angažiran na radnom mjestu veterinara, stoga je odlučio iz hobi pčelarstva prijeći u profesionalne pčelare. Posjeduje 200 pčelinjih zajednica u košnicama tipa DB i LR. Jedan dio pčelinjih zajednica drži u stacionaru, dok ostale seli na pčelinje paše po Rumunjskoj.

PČELINJE PAŠE
Prva pčelinja paša na koju seli pčele je uljana repica, zatim odlazi na tri  bagremove paše (zbog podneblja, odnosno visinske razlike), ali obično za lučenje nektara ima samo dvije paše, što najviše ovisi o klimatskim uvjetima. Na pčelinju pašu lipe ne seli rado jer, kako kaže, tamo izgubi puno pčela letačica.

– Ako je toplo, onda je sve OK, ali ako je hladno i kišovito –  imam dosta gubitaka pčela. Pelud lipe s većom vlagom je toksičan i pčele stradaju, to je moje mišljenje iako još nije dokazano, pojašnjava Cristian i pretpostavlja da gubitak pčela ima i zbog seljenja pčela s paše na pašu jer se pčele ubrzano „troše“.

 

MEDONOSNO BILJE

Ruže (Rosa)

Matija Bučar
Ruže su listopadni grmovi, većinom trnoviti, uspravnih ili povijenih grana. Listovi su perasti, a cvjetovi lijepi, sastavljeni od čaške s pet lapova i vjenčića od pet latica. U cvijetu se nalazi najčešće velik broj prašnika i tučkova, sraslih u stupić koji strši iz cvjetišta. Zbirni plod (šipak) s većim brojem oraščića, obavijen je mesnatim vrčastim, cvjetnim dnom. Šipak je uz zeleno usplođe oraha najbogatiji izvor vitamina C. Osim toga, bogat je izvor karotina i vitamina P, B1, B2, E i K i provitamina A. U mesnatom  usplođu ima invertnog šećera i saharoze, organskih kiselina, mineralnih soli i nešto pektina i treslovine. Latice sadržavaju eterična ulja, pa imaju primjenu u aeroterapiji i kozmetičkioj industriji. Kod nas je osobito rašireno priređivanje pekmeza iz mesnatog usplođa i sabiranje plodova i listova za čaj koji je izvanredan u prevenciji protiv prehlade i gripe.  

Rod Rosa ima velik broj vrsta, neobično je plimorfan, mnoge su vrste promjenjive, a mnoge su povezane s prijelaznim oblicima; dosta su česti i križanci, koji se ponekad vrlo teško razlikuju od prijelaznih oblika. Ruže su europske biljke koje nastanjuju Malu Aziju, sjevernu Afriku, Iran, Kavkaz i Krim. Sve su naše divlje ruže zaštićene zakonom. Ruža je kraljica u svijetu hortikulture. Poznato je na tisuće različitih kultivara i hibrida, dobivenih od jedva stotinjak “divljih” ruža.

 

MORATE BITI ULOGOVANI DA BISTE VIDELI KOMENTARE

Izrada sajta Tirien